Ekološki prijenosni kapacitet u marikulturi: Razmatranje i primjena u geografskim strategijama i politikama

Strategije upravljanja i upravljanja za razvoj akvakulture ispitane su za određeni broj jurisdikcija koje obuhvaćaju niz proizvodnje u morskoj akvakulturi kako bi se bolje razumjelo u kojoj su mjeri koncepti „ekoloških kapaciteta za skrb” (ECC) uključeni u upravljačke alate ili zahtjeve za izdavanje dozvola za razvoj akvakulture. Politike, propisi i strateški planovi tražili su se stručnim znanjem, a ponekad i internetskim pretraživanjem. ECC u akvakulturi, definiran kao „veličina akvakulturne proizvodnje koja se može poduprijeti bez dovođenja do neprihvatljivih promjena u ekološkom procesu, vrstama, populacijama ili zajednicama u okolišu”, nije se strogo primjenjivala u dokumentaciji o politici akvakulture u nijednoj jurisdikciji. Provedeno je prošireno pretraživanje kako bi se općenito razmotrio koncept kapaciteta akvakulture. Od deset ispitanih zemalja koncepti CC-a mogli su se pronaći u dokumentaciji o politikama nekoliko država. Uključivanje koncepata CC-a u političko i strateško planiranje može se upotrijebiti kao dio skupa upravljačkih alata za promicanje održive akvakulture u okviru ekološkog pristupa akvakulturi FAO-a.