Prikladnost područja za morsku akvakulturu riba u središnjem Sredozemnome moru

Odabir lokacija uzgajališta ima ključnu ulogu u određivanju produktivnosti, utjecaja na okoliš i interakcije akvakulturnih aktivnosti s uslugama ekosustava. Satelitsko daljinsko otkrivanje (SRS) pruža prostorno opsežne skupove podataka visoke vremenske i prostorne rezolucije, što može biti korisno za odabir akvakulturnih lokaliteta. Sud je u ovom dokumentu mapirao indeks prikladnosti akvakulture riba primjenom metodologije za prostornu višestruku evaluaciju (SMCE). Pouzdanost rezultata SMCE-a istražena je analizom nesigurnosti, a istodobno ocjenjujemo niz alternativnih scenarija čiji je cilj smanjenje subjektivnosti povezane s postupkom odlučivanja na najmanju moguću mjeru. Indeks se temelji na rezultatima eko-fizioloških modela koji su bili prisiljeni na temelju vremenskih serija podataka o temperaturi površine mora te na podacima o značajnoj visini vala, udaljenosti do luke, trenutačnim uporabama mora i kumulativnim utjecajima. Metodologija je primijenjena za mapiranje prikladnosti za uzgoj lubina (Dicentrarchus labrax) i rumenca okana (Sparus aurata) unutar talijanskog isključivog gospodarskog pojasa (IGP) u tri scenarija: Plavi rast, gospodarstvo i okoliš. Utvrđeno je da su tarenska i jonska obalna područja prikladnija u usporedbi sa sjevernim Jadranskim i južnim sicilijanskim. U potonjem i na zapadnoj Sardiniji na indeks utječe i veća nesigurnost. Predstavljena prijava upućuje na to da bi podaci o SRS-u mogli imati važnu ulogu u osmišljavanju dodijeljenih zona za akvakulturu, pomažući oblikovateljima politika i regulatornim tijelima u uključivanju akvakulture u prostorno planiranje morskog područja.