Ekološki inženjering za optimizaciju kopnene morske akvakulture obalnih školjaka

Iako se potražnja za hranjivim i održivim morskim prehrambenim proizvodima povećava, prinosi ribarstva smanjuju se zbog prelova i klimatskih promjena. Priobalna akvakultura morskih mekušaca, npr. sisaljka za hranidbu ribe NW Europe-might, alternativna je praksa ako troškovno učinkovita tehnologija koja se temelji na prirodi potiče rast i opstanak. Naši pokusi na kopnu pokazali su da je povećanje vremena zadržavanja morske vode dovelo do poboljšanja kvalitete vode. Smanjenje opterećenja sedimentom i stimulacija rasta pelagičnih mikroalgi doveli su do povećanog rasta školjki i sadržaja mesa divljih stabljika sijanih u sustav. Kraće vrijeme zadržavanja dovelo je i do povećanja bentoskih mikroalgi, ali čini se da istodobno povećanje udjela mulja u sedimentu otežava učinkovito filtriranje skukama. Uvjeti rasta (u pogledu kvalitete vode i sedimenta) za uzgoj sisaljki na kopnu doista se mogu poboljšati ekološkim inženjeringom, što upućuje na to da kopnena akvakultura morskih školjkaša može osigurati održivu hranu i prihode obalnim zajednicama, posebno ako se uzgajališta školjkaša nalaze u nisko saliniziranim obalnim područjima u kojima zajedničke poljoprivredne prakse više nisu profitabilne. Uključenost industrije školjkaša bila je i bit će ključna za proučavanje i razumijevanje složene prakse uzgoja kockica.