Proizvodni kapacitet za uzgoj dagnji i interakcije s hranom na internetu u mezotrofnom okruženju

Nisko trofička akvakultura, kao što je školjkaša, nudi obećavajuće načine opskrbe održivim morskim prehrambenim proizvodima i akvakulturama. Iako se školjkaša obično odvija u vrlo produktivnim obalnim područjima koja već podupiru brojne ljudske aktivnosti i izložena su pritiscima na okoliš, numerički alati pružaju obećavajući način za istraživanje i procjenu potencijala proizvodnje biomase i povezanih učinaka ekosustava za daljnji razvoj industrije i traženje novih mjesta eksploatacije. U toj smo studiji spojili ekofiziološki model, teoriju dinamičnog proračuna za energiju (DEB), s modelom ekosustava (NORWECOM.E2E) za simulaciju poljoprivredne proizvodnje plave dagnje Mytilus spp. i učincima koji se temelje na prehrambenoj mreži u mezotropnom Hardangerfjordu u zapadnoj Norveškoj. Sud je ispitao nekoliko razina intenziteta poljoprivrede na fjordnoj razini i procijenio dvije proizvodne svrhe: akvakultura i prehranu ljudi. Rezultati upućuju na to da bi Hardangerfjord mogao biti domaćin masovnog uzgoja dagnji u obje svrhe. Međutim, veliki programi iskorištavanja imali su štetne učinke na rast pojedinačnih dagnji (39 % manje mokre mase nakon 2 godine), a posebno na sekundarnu proizvodnju (smanjenje od 33 % nakon jedne godine) zbog akutne trofičke konkurencije. Simulacije su pokazale da su kratki proizvodni ciklusi za akvafe bili učinkovitiji za iskorištavanje primarne proizvodnje jer mlade i male dagnje imaju niže troškove održavanja i reprodukcije. Unos otopljenih hranjivih tvari iz salmonida imao je marginalne učinke na primarnu proizvodnju (ilt,2 %). Međutim, aktivnosti uzgoja salmonida i dagnji mogle bi se natjecati za lokacije s najvećim proizvodnim potencijalom.