Uredba Vijeća (EZ) br. 708/2007 (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32007R0708&…) od 11. lipnja 2007. o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi pruža okvir za osiguravanje zaštite vodenog okoliša od rizika povezanih s uzgojem takvih vrsta. Njome se uređuje njihovo premještanje u EU-u i obuhvaćaju sve vodene vrste i vrste proizvodnje te postoje posebna pravila za zatvorene objekte akvakulture, kao i izuzeće za vrste navedene u Prilogu IV.

Subjekti u akvakulturi moraju podnijeti zahtjev za dozvolu za unošenje strane vrste ili prijenos lokalno neprisutnih vrsta iz relevantnog upravnog tijela u državi članici EU-a („nadležno tijelo”). Podnositelj zahtjeva mora dostaviti dokumentaciju u skladu s okvirnim smjernicama navedenima u Prilogu I. Savjetodavni odbor ocijenit će sadržava li zahtjev sve potrebne informacije te utvrditi njegovu prihvatljivost i moguće rizike. Odbor zatim prenosi svoje mišljenje nadležnom tijelu koje odlučuje o izdavanju ili odbijanju dozvole u skladu s utvrđenim postupkom.

Akvaponija je inovativan sustav proizvodnje u akvakulturi koji kombinira proizvodnju ribe u recirkulacijskim sustavima akvakulture (RAS) s biljnom proizvodnjom hidroponike (tehnika uzgoja biljaka bez tla) u jednom proizvodnom sustavu. Riječ je o održivoj i učinkovitoj metodi uzgoja kojom se uklanja potreba za tlom i čuva voda.

Prednosti te tehnike višestruke su:

Može se nalaziti u ruralnim područjima, ali i u urbanim i polugradskim okruženjima, uključujući gradske zgrade (npr. krovovi) i industrijske lokacije (npr. neiskorištene lokacije), čime se regijama EU-a daje element samodostatnosti u osiguravanju radnih mjesta za stanovnike te svježeg povrća, ribe i voća. Taj strateški smještaj ne samo da smanjuje troškove nabave zemljišta, već i pruža prostor akvakulturi za proizvodnju ribe bliže urbanim područjima, čime se smanjuju troškovi prijevoza i ukupni ugljični otisak proizvodnje.

Riječ je o ekološki odgovornom zatvorenom sustavu bez upotrebe kemijskih gnojiva jer je riječ o samoodrživom sustavu. Voda iz ribljih bazena recirkulira se filtrima kako bi se hranila biljkama, a zatim natrag u bazene riba. Ribe i biljke razvijaju simbiotski odnos u kojem biljke čiste riblji otpad, a riba hrani biljke hranjivim tvarima.

Ne zahtijeva se upotreba pesticida.

Time se izbjegavaju ograničenja sezonskog karaktera jer se biljke i ribe mogu uzgajati tijekom cijele godine neovisno o sezoni i vremenskim uvjetima.

Neki od izazova u provedbi i razvoju akvaponije su sljedeći:

Visoki početni troškovi: uspostava sustava akvaponije može biti skupa zbog potrebe za specijaliziranom opremom, kao što su spremnici, pumpe i sustavi filtriranja, te zbog visokih energetskih potreba.

Tehničko stručno znanje: to zahtijeva svakodnevno održavanje i kontinuirano ispitivanje kvalitete vode za ribe i biljke te znanje o uzgoju ribe i hidroponskim sustavima. Usklađivanje potreba riba i biljaka može biti složeno i zahtijeva kontinuirano učenje i prilagodbu.

Ne uspijevaju sve biljke i ribe u akvaponskim sustavima: tehnika nije prikladna za sve usjeve i može se provoditi s ograničenim biljnim i ribljim sortama.

Profitabilnost: trenutačno postoje problemi u pogledu prilagodljivosti proizvodnje povrća u velikim razmjerima po profitabilnoj cijeni.