Odgovori ribarstva i akvakulture na hitne situacije (FARE) često su pogrešno usmjereni ili mogu ugroziti stabilnost sektora. Cilj je ovog tečaja e-učenja poboljšati kvalitetu i odgovornost pripravnosti i odgovora na hitne situacije koje utječu na...
Ovim se tečajem uvodi progresivni put upravljanja za biosigurnost u akvakulturi (PMP/AB) u kojem se primjenjuje pristup koji se temelji na riziku kako bi se poboljšala ukupna održivost sektora akvakulture. U njemu se navode koncepti i koraci potrebni...
Ovim se tečajem uvodi nomenklatura Harmoniziranog sustava (HS) za proizvode ribarstva i akvakulture, uz predstavljanje globalnih i FAO-ovih međunarodnih trgovinskih instrumenata u ribarstvu, kao što su povlašteni pristup i pravilo o podrijetlu. Ovaj...
Kratak opis projekta: VeriFish je dvogodišnji projekt koji se financira iz programa Obzor Europa i čiji je cilj pružiti pristupačan i dinamičan okvir provjerljivih pokazatelja održivosti za poboljšanje komunikacije i razumijevanja održive proizvodnje...
Ovo izdanje sadržava plavu transformaciju na djelu, što je vidljivo iz aktivnosti i inicijativa pod vodstvom FAO-a u suradnji s članicama, partnerima i ključnim dionicima kako bi se hrana akvatičnog podrijetla integrirala u globalnu sigurnost i...
Baltički MUPPETS pruža jedinstvenu priliku inovatorima da ostvare konkretan učinak na održivi uzgoj dagnji i razvoj proizvoda, podupirući rješenja promišljanja kojima se jačaju lokalna gospodarstva i poboljšavaju ekosustavi Baltičkog mora. Cilj je...
Da, to je izvedivo, ali i dalje postoje tehnički, inženjerski i troškovni izazovi. Budući razvoj odobalne ili izložene oceanske akvakulture ovisit će o tehnologiji koja se primjenjuje kako bi se prevladali ekstremni uvjeti oceanske klime, logistički problemi povezani s dovođenjem hrane za životinje i drugih sirovina na uzgajalište, razvoj odobalnih radnih platformi i daljinsko upravljanje platformama koje se temelje na internetu stvari radi komunikacije i upravljanja platformama s optimizacijskim sustavima koji se temelje na umjetnoj inteligenciji.
Integrirana multitropska akvakultura (IMTA) vrsta je akvakulture u kojoj se nekoliko vodenih vrsta različitih trofičkih razina (npr. riba, morske alge, školjkaši ili drugi beskralježnjaci) uzgaja u neposrednoj blizini u istom proizvodnom sustavu kako bi se poboljšala učinkovitost, smanjio otpad i pružile usluge ekosustava, kao što je bioremedijacija.
U „Strateškim smjernicama za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030.” promiče se IMTA, među ostalim vrstama akvakulture koje su najkorisnije za okoliš i klimu.
IMTA-om se mogu obuhvatiti mnoge različite vrste akvakulturnih sustava, kao što su kopneni akvakulturni sustavi (npr. ribnjaci) i sustavi za olovke s mrežama (npr. kombinacija uzgoja ribe sa sustavima za uzgoj školjkaša i morskih algi bez dna i na dnu). Međutim, cilj je uvijek povećati okolišnu održivost, gospodarsku stabilnost i društvenu prihvatljivost u okviru holističkih pristupa kružnog gospodarstva.
Sustavi IMTA poboljšavaju održivost akvakulture oponašanjem ciklusa prirodnih hranjivih tvari. U tim sustavima organska tvar koju ne upotrebljava jedna vrsta, kao što je riba, postaje resurs za druge, kao što su morske alge i mekušci, koji upotrebljavaju hranjive tvari za rast. Učinkovitost sustava ovisi o okolišnim čimbenicima, kao što su razine hranjivih tvari na tom području, dostupnost hrane i hidrodinamika.
U donošenju IMTA-e i dalje postoji nekoliko izazova. Na primjer, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, životinje akvakulture ne mogu se hraniti otpadom, što znači da se važećim pravnim okvirom poništavaju modeli u kojima se ribe kombiniraju s određenim vrstama filtra za hranidbu i detritivorima (niska trofička vrsta kao školjkaši i morski krastavci) koje recikliraju hranjive tvari iz nedenane riblje hrane i fecesa. Kako bi procijenio te izazove i pomogao u njihovu rješavanju, EU financira nekoliko projekata u okviru IMTA-e, kao što su Astral (https://www.astral-project.eu/ ) i AquaVitae (https://aquavitaeproject.eu/).
Akvakulturna proizvodnja u EU-u 2020. dosegnula je ukupno 1,2 milijuna tona, u vrijednosti od 3,9 milijardi EUR. U to su vrijeme glavne vrste akvakulture bile morske dagnje (19 % ukupne proizvodnje u EU-u), kalifornijska pastrva (17 %), dagnje (11 %), pacifičke kamenice (9 %), rumenca okana (8 %), mediteranske dagnje (7 %), lubin (7 %), šaran (7 %) i atlantska plavoperajna tuna (3 %). Tih devet vrsta čini 87 % ukupne akvakulturne proizvodnje u EU-u (STECF 22 – 17-EU).
