Uređivanje genoma na ribi: Trenutačno stanje i posljedice za održivost

Nove tehnike uređivanja genoma omogućuju učinkovito i ciljano poboljšanje akvakulturnih stokova i mogle bi biti rješenje za rješavanje izazova povezanih s bolestima i učincima na okoliš. U ovom su pregledu preuzeta najnovija istraživanja o uređivanju genoma o vrstama riba iz akvakulture te su istraženi tehnološki napredak i područje primjene. Uređivanje genoma najčešće se upotrebljavalo na Nile tilapiji (Oreochromis niloticus Linnaeus), nakon čega slijedi atlantski losos (Salmo salar Linnaeus). Više od polovine studija bilo je usmjereno na razvoj rješenja za izazove u akvakulturi, dok se ostatak može okarakterizirati kao osnovno istraživanje o genetici/fiziologiji riba ili razvoju tehnologije. Glavna su obilježja koja se istražuju reprodukcija i razvoj, rast, pigmentacija, otpornost na bolesti, primjena trans-GFP-a i studija metabolizma omega-3. Postoji određena korelacija između utvrđenih vrsta i njihove komercijalne važnosti, što upućuje na važnost većine studija za trenutačne izazove u akvakulturi. Kina je na čelu revizije zemljopisnog podrijetla istraživanja (29 publikacija), a slijede je Sjedinjene Američke Države (9) i Norveška (7). Čini se da istraživanje ne ovisi o uvjetima reguliranja u pojedinim zemljama, nego samo o svrsi i ciljevima korištenja genomskih tehnologija za uređivanje genoma. Neke tehničke prepreke utvrđene u studijama predstavljene su zajedno s rješenjima za prevladavanje tih izvanciljnih učinaka, dupliciranja genoma predaka i mozaikizma u F0. Jedan od ciljeva za upotrebu jest doprinos održivijoj akvakulturi, u kojoj su najistaknutija pitanja rješenja koja doprinose smanjenju učinka na bioraznolikost.