Geografskom preraspodjelom salmonida iz uzgoja smanjuju se infestacije uši lososa i učestalost tretiranja u simulacijskom ispitivanju

Gustoća domaćina ključni je pokretač dinamike populacije parazita, a broj parazita često se brzo povećava s gustoćom domaćina. U kontekstu norveškog uzgoja salmonidom taj je mehanizam doveo do razlika između želje za povećanjem proizvodnje uzgojenih salmonida i smanjenja negativnih učinaka zaraze parazitima. Infestacije uši lososa štetne su za dobrobit životinja zbog liječenja uši lososa i prelijevanja s poljoprivrednih gospodarstava na divlje salmonide. Autori ovdje ispituju kako preraspodjela biomase salmonidnih poljoprivrednih gospodarstava može otežati razmjenu ličinki ličinki ličinki među poljoprivrednim gospodarstvima, a time i smanjiti opterećenje uši lososa i učestalost obrade. Točnije, upotrebljavaju stohastički simulacijski model, prilagođen empirijskim podacima iz norveške akvakulture, kako bi ispitali kako su brojnosti i liječenja usne šupljine reagirale kada je biomasa u sustavu raspodijeljena na manje, veća uzgajališta smještena daleko odvojeno. Kako bi se održao realističan rast riba, sezonalnost i razvoj kohorti, dinamika populacije uši simulirana je povrh povijesnih podataka o proizvodnji iz Norveške. U studiji je simulirano nekoliko scenarija u kojima je zatvoren sve veći broj poljoprivrednih gospodarstava, a njihova je biomasa preraspodijeljena drugim poljoprivrednim gospodarstvima s odgovarajućim kohortama. Rezultati pokazuju da manji broj i broj većih poljoprivrednih gospodarstava smanjuje broj i učestalost tretiranja te da se taj učinak poboljšava strateškim uklanjanjem poljoprivrednih gospodarstava, koje se temelji na njihovoj važnosti za povezanost u oceanografskoj mreži raspršivanja lica. Istaknuti su neki ključni mehanizmi koje bi trebalo uzeti u obzir pri planiranju regionalne proizvodnje i dodjeli koncesija za proizvodnju salmonidnog uzgoja.