Kumulativni klimatski stresori morska akvakultura: Sporedni učinci bolesti COVID-19 na španjolsku marikulturu

Morska akvakultura iskorištava usluge morskog ekosustava za proizvodnju robe koja može biti relevantna sa stajališta sigurnosti opskrbe hranom. Međutim, ta je djelatnost izložena višestrukim stresorima kao onima koje uzrokuju globalne klimatske promjene. Kriza uzrokovana pandemijom COVID-a 19 mogla bi pogoršati lokalne stresne uvjete uzrokovane okolišnim pokretačima. U ovom dokumentu analiziramo stanje prije pandemije bolesti COVID-19 u dvjema španjolskim regijama s najvećom akvakulturnom proizvodnjom, Galiciji i Valencijskoj zajednici. Analizirana je učestalost oluja, toplinskih valova i zatvaranja uzgoja dagnji te su korištena istraživanja kako bi se definirala percepcija proizvođača u pogledu gospodarskih problema koji proizlaze iz bolesti COVID-19 i sinergijskih problema povezanih s okolišem. Analiziran je i vremenski trend proizvodnje dagnji. Španjolska morska akvakultura intenzivno je izložena klimatskim stresorima koji su je učinili osjetljivijom na COVID-19, što pokazuje određenu slabost u pogledu proizvodnje, što se može vidjeti u proizvodnji dagnji i konzumaciji svježih proizvoda. U svakom slučaju, ekstenzivna akvakultura i akvakultura koju je razvila integrirana multitropska akvakultura (IMTA) prijavljena je kao nešto otpornija na posljedice bolesti COVID-19. Kako bi se osigurala okolišna i gospodarska održivost morske akvakulture – u budućem neizvjesnom scenariju pandemije, naši rezultati naglašavaju potrebu za otpornijim programima prilagodbe i planovima oporavka, uzimajući u obzir učinke klimatskih promjena.