Prevladavanje prepreka uzgoju radi povećanja otpornosti na uši u atlantskom lososu iz uzgoja: Studija slučaja iz Norveške

Uši je trajan i velik problem u sektoru akvakulture lososa s ozbiljnim utjecajem na okoliš i smanjenjem potencijala rasta i prihoda industrije lososa. U ovom se članku raspravlja o tome postoji li neiskorišteni potencijal za uzgoj radi poboljšanja uši otpornih na atlantski losos. U tu se svrhu ispituju tri skupa čimbenika koji mogu utjecati na stanje razmnožavanja radi otpornosti na usne, s pomoću analize dokumenata i intervjua s ključnim dionicima. Prvo, naš podatkovni materijal upućuje na to da tržišni čimbenici gotovo da neće potaknuti tu vrstu uzgoja jer je korist od uzgoja za otpornost na usne pretežno javno dobro i jer poligenska priroda otpornosti na uši ne omogućuje patentiranje kao moćan instrument za osiguravanje privatnih dobara ili privatizaciju koristi od genetskog poboljšanja. Drugo, regulacija tehnologija uređivanja gena je promjenjiva i povećava rizik od ulaganja u tehnologije kao selektivni uzgoj koji bi mogao odgovoriti na poligenske izazove otpornosti na usne. Naposljetku, instrumenti politike usmjereni na poticanje relevantnih inovacija široko su primijenjeni na druge vrste inovacija kako bi se riješio problem usne šupljine. Na primjer, nove tehnologije za uzbunjivanje dovele su do povećanog liječenja te su posljednjih godina uzrokovale veći stres i smrtnost. Međutim, nijedan od njih nije bio usmjeren na glavne uzroke problema uši lososa (npr. velike monokulture ili prijemljive ribe) niti su ga iskorištavali uzgajivači. Sa socijalnog i ekološkog stajališta to bi paradoksalno moglo dovesti do povećane potražnje za ribom koja bolje opasna liječenja, a ne potražnja za ribom otpornijom na uši.