Zaštita ribogojilišta od zaraznih bolesti oralnom primjenom cjepiva: Ažurirano 2021.

Uranjanje i intraperitonealna injekcija dvije su najčešće metode cijepljenja riba. Budući da obje metode zahtijevaju rukovanje ribom, a time i stres, poželjna je oralna primjena cjepiva kao dodataka hrani za životinje. Osim toga, kad je riječ o ponovnom cijepljenju (cijepljenju) odraslih riba koje se drže u olovcima s mrežama, oralna primjena cjepiva vjerojatno je jedina izvediva metoda za dobivanje odgovarajuće zaštite od bolesti tijekom dugih razdoblja. Oralno cijepljenje smatra se prikladnom metodom za masovnu imunizaciju velikih ribljih populacija osjetljivih na stres. Osim toga, oralna cjepiva mogu po mogućnosti izazvati mukozni imunitet, što je posebno važno za ribe. Pokusne oralne formulacije cjepiva uključuju i neukapsulirane i kapsulirane antigene, viruse i bakterije. Kako bi se razvilo učinkovito oralno cjepivo, željeni antigeni moraju biti zaštićeni od oštre okoline u želucu i crijevima kako bi mogli ostati neoštećeni kad dođu do donjeg crijeva/intestina gdje se obično apsorbiraju i prenose u imunosne stanice. Najčešće korištena metoda inkapsulacije jest primjena alginskih mikrokuglica koje mogu učinkovito isporučiti cjepiva crijevu bez razgradnje. Druge metode inkapsulacije uključuju hitozan enkapsulaciju, poli D, L-laktidno-koglikolnu kiselinu i liposomsku inkapsulaciju. Na tržištu je dostupno samo nekoliko komercijalnih oralnih cjepiva, uključujući cjepiva protiv zarazne nekroze gušterače (IPNV), virusa proljetne viremije šarana (SVCV), zaraznog virusa anemije lososa (ISAV) i Piscirickettsia salmonisa. U ovom se pregledu ističu nedavni događaji u vezi s oralnim cijepljenjem riba iz telesta.