Novi pristup za procjenu morskih oportunitetnih troškova i novčanih vrijednosti za prostorno planiranje i očuvanje; studija slučaja Napuljskog zaljeva, Sredozemno more, Italija

Mjere očuvanja (kao zaštićena morska područja) ključni su alati za održavanje obalnih ekosustava. Međutim, mnoge rezerve karakterizira nekoliko problema povezanih s neodgovarajućim zoniranjem zbog kojih važna područja ne mogu obavljati gospodarske aktivnosti, čime se utvrđuje snažan neprijateljstvo lokalnog stanovništva. Stoga su za zaštitu morskog ekosustava potrebne procjene morskih gospodarskih vrijednosti kako bi se pronašao najbolji kompromis između prioriteta očuvanja i potreba lokalnog stanovništva. Algoritmi za procjenu novčanih vrijednosti glavnih ljudskih aktivnosti na morskim područjima (ribolov velikih razmjera i mali ribolov, akvakultura, odmarališta na plažama, jahanje, ronjenje i komercijalni prijevoz) ovdje se primjenjuju koristeći se napuljskim zaljevom (središte Tirenskog mora, Italija) kao primjerom područja istraživanja. Ti se algoritmi temelje na različitim izvorima podataka (upitnici, aktivnosti praćenja, službena izvješća lokalnih tijela, internetska i znanstvena literatura). Mogu se uspoređivati i s obzirom na to da su svi njihovi rezultati izraženi u istoj jedinici mjere. Tijekom procesa razvoja modela razvijen je i primijenjen novi fleksibilan pristup pod nazivom „Sistematska procjena troškova” (SCA) za procjenu oportunitetnih troškova u postupku sustavnog planiranja očuvanja. Rezultati pokazuju da ukupni promet u Napuljskom zaljevu iznosi 3 950 753 EUR godišnje i 747,647,87 EUR godišnje, isključujući procjenu malog ribolova, a vrijednost jednog hektara morskog područja iznosi 40,672 EUR i 7 696 EUR godišnje, isključujući male ribolovne aktivnosti. Konkretno, izuzimajući male ribolovne aktivnosti, odmarališta na plažama i jahanje pokazuju najviše vrijednosti koje se odnose na jedan hektar morskih područja. Zaključno, pouzdana autentifikacija klijenta fleksibilan je pristup u kojem nisu uvijek potrebne dugotrajne i skupe kampanje uzorkovanja, pod uvjetom da je potrebno uzeti u obzir dvije pretpostavke kako bi se procijenile vjerodostojne vrijednosti troškova u uporabi: i. ne upotrebljavaju podatke o gospodarskim djelatnostima i podatke o uslugama ekosustava u istom sloju procjene jer bi to moglo dovesti do precjenjivanja troškova i ii. metoda pouzdane autentifikacije klijenta učinkovita je kad je upotrebljavaju gospodarski subjekti koji dobro poznaju područje studije jer mogu prepoznati parametre koji utječu na gospodarske aktivnosti lokalnog stanovništva.