FAQ

Uredba Vijeća (EZ) br. 708/2007 (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32007R0708&…) od 11. lipnja 2007. o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi pruža okvir za osiguravanje zaštite vodenog okoliša od rizika povezanih s uzgojem takvih vrsta. Njome se uređuje njihovo premještanje u EU-u i obuhvaćaju sve vodene vrste i vrste proizvodnje te postoje posebna pravila za zatvorene objekte akvakulture, kao i izuzeće za vrste navedene u Prilogu IV.

Subjekti u akvakulturi moraju podnijeti zahtjev za dozvolu za unošenje strane vrste ili prijenos lokalno neprisutnih vrsta iz relevantnog upravnog tijela u državi članici EU-a („nadležno tijelo”). Podnositelj zahtjeva mora dostaviti dokumentaciju u skladu s okvirnim smjernicama navedenima u Prilogu I. Savjetodavni odbor ocijenit će sadržava li zahtjev sve potrebne informacije te utvrditi njegovu prihvatljivost i moguće rizike. Odbor zatim prenosi svoje mišljenje nadležnom tijelu koje odlučuje o izdavanju ili odbijanju dozvole u skladu s utvrđenim postupkom.

Akvaponija je inovativan sustav proizvodnje u akvakulturi koji kombinira proizvodnju ribe u recirkulacijskim sustavima akvakulture (RAS) s biljnom proizvodnjom hidroponike (tehnika uzgoja biljaka bez tla) u jednom proizvodnom sustavu. Riječ je o održivoj i učinkovitoj metodi uzgoja kojom se uklanja potreba za tlom i čuva voda.

Prednosti te tehnike višestruke su:

Može se nalaziti u ruralnim područjima, ali i u urbanim i polugradskim okruženjima, uključujući gradske zgrade (npr. krovovi) i industrijske lokacije (npr. neiskorištene lokacije), čime se regijama EU-a daje element samodostatnosti u osiguravanju radnih mjesta za stanovnike te svježeg povrća, ribe i voća. Taj strateški smještaj ne samo da smanjuje troškove nabave zemljišta, već i pruža prostor akvakulturi za proizvodnju ribe bliže urbanim područjima, čime se smanjuju troškovi prijevoza i ukupni ugljični otisak proizvodnje.

Riječ je o ekološki odgovornom zatvorenom sustavu bez upotrebe kemijskih gnojiva jer je riječ o samoodrživom sustavu. Voda iz ribljih bazena recirkulira se filtrima kako bi se hranila biljkama, a zatim natrag u bazene riba. Ribe i biljke razvijaju simbiotski odnos u kojem biljke čiste riblji otpad, a riba hrani biljke hranjivim tvarima.

Ne zahtijeva se upotreba pesticida.

Time se izbjegavaju ograničenja sezonskog karaktera jer se biljke i ribe mogu uzgajati tijekom cijele godine neovisno o sezoni i vremenskim uvjetima.

Neki od izazova u provedbi i razvoju akvaponije su sljedeći:

Visoki početni troškovi: uspostava sustava akvaponije može biti skupa zbog potrebe za specijaliziranom opremom, kao što su spremnici, pumpe i sustavi filtriranja, te zbog visokih energetskih potreba.

Tehničko stručno znanje: to zahtijeva svakodnevno održavanje i kontinuirano ispitivanje kvalitete vode za ribe i biljke te znanje o uzgoju ribe i hidroponskim sustavima. Usklađivanje potreba riba i biljaka može biti složeno i zahtijeva kontinuirano učenje i prilagodbu.

Ne uspijevaju sve biljke i ribe u akvaponskim sustavima: tehnika nije prikladna za sve usjeve i može se provoditi s ograničenim biljnim i ribljim sortama.

Profitabilnost: trenutačno postoje problemi u pogledu prilagodljivosti proizvodnje povrća u velikim razmjerima po profitabilnoj cijeni.

BFT je inovativan pristup akvakulturi kojim se povećavaju održivost i učinkovitost proizvodnje poticanjem mikrobne zajednice u vodi bogatoj hranjivim tvarima. Ta zajednica, poznata kao „biofloc”, sastoji se od korisnih mikroorganizama koji nepotrošenu hranu za životinje pretvaraju u hranjivu biomasu i služe kao dodatni izvor hrane za uzgojene ribe i kozice. BFT znatno poboljšava kvalitetu vode stabiliziranjem štetnih dušikovih spojeva, pridonoseći općem zdravlju i smanjujući stres u vodenim organizmima. Taj prirodni postupak filtriranja svodi na najmanju moguću mjeru izbijanje bolesti. Nadalje, tom se tehnologijom poboljšavaju stope rasta i preživljavanje, što dovodi do povećanja prinosa i profitabilnosti za poljoprivrednike.

I dalje postoje znatni problemi u pogledu prilagodljivosti te tehnologije, kao što su:

Tehničko upravljanje zahtijeva precizno razumijevanje mikrobne ekologije i stalno praćenje parametara kvalitete vode kao što su pH, otopljeni kisik i razine hranjivih tvari.

Još jedan značajan izazov je rizik od razvoja patogena zbog nepravilnog upravljanja sustavom, što može dovesti do neravnoteža u mikrobnoj zajednici i izbijanja bolesti.

Osim toga, početni troškovi ugradnje povezani s uspostavom sustava biofloka mogu biti znatni, što bi moglo odvratiti male poljoprivrednike.

Unatoč svojim prednostima, plavoperajna tuna provodi se na komercijalnoj razini na samo nekoliko lokacija u Europi, kao što je uzgoj bijele kozice (Litopenaeus vannamei) u sustavima plavoperajne tune u Kastilji i Leónu u Španjolskoj. Kad je riječ o istraživanju, europski znanstvenici iz različitih zemalja, uključujući Belgiju (Sveučilište u Gentu), uspješno su uspostavili uzgoj plavoperajne tune u tilapijskim ribnjacima u Izraelu.

Nedavni napredak u sustavima plavoperajne tune bio je usmjeren na optimizaciju dinamike mikrobne zajednice kako bi se poboljšale stope konverzije hrane za životinje i uspješnost rasta. Inovacije u sustavima aeracije, praćenje parametara kvalitete vode u stvarnom vremenu i korištenje različitih izvora ugljika (kao što su melasa ili škrob) znatno su poboljšali otpornost i produktivnost sustava biofloka. Nadalje, istraživanja o zdravstvenim koristima biofloka kao dodatka hrani za životinje pokazala su poboljšane imunološke reakcije kod uzgojenih vrsta, što je dovelo do boljih stopa rasta i preživljavanja.

Napori za standardizaciju praksi i razvoj najboljih smjernica za upravljanje ključni su za maksimalno povećanje koristi od biofloške tehnologije u akvakulturi. Ta praksa pogodna za okoliš nudi vrijedne primjene kao što je hrana za akvatične životinje i potencijalna zamjena za tradicionalne riblje sastojke u prehrani rakova.

Niska trofička akvakultura usmjerena je na proizvodnju vrsta koje zauzimaju niže razine prehrambene mreže. LTA se sastoji od neprehrambene akvakulture koja uključuje filtratore (npr. dagnje, kamenice i kućice), detritivore (npr. morski krastavci), morske alge, ali i biljojednu ribu (npr. sapovi). Dugoročni sporazum usklađen je s načelima održive akvakulture smanjenjem ovisnosti o ograničenim resursima i smanjenjem ekološkog otiska na najmanju moguću mjeru.

Prednosti niskotrofičke akvakulture (LTA) su:

1. Smanjeni unos energije: Dugoročni sporazum usmjeren je na vrste niže u prehrambenom lancu, za koje je potrebna manja potrošnja energije u usporedbi s vrstama mesojeda iz uzgoja. To dovodi do učinkovitijeg korištenja resursa.
2. Poboljšani vodeni ekosustavi: Povezani prijevoz (konkretno, filtratori i uzgoj morskih algi) može apsorbirati višak dušika, fosfora i ugljika, čime se ublažava eutrofikacija i učinci klimatskih promjena. Nadalje, praksama dugotrajnog prijevoza može se poboljšati i kvaliteta vode (npr. dagnje, kamenice i košnice) filtriranjem i kvalitetom morskog dna (npr. školjke i morski krastavci) premještanjem uzgojenih vrsta u pijesku.
3. Diversifikacija: Dugoročnim sporazumom proširuje se raspon vrsta koje se mogu održivo uzgajati, čime se doprinosi diversifikaciji unutar sektora akvakulture EU-a.
4. Potencijal za razvoj visokovrijednih proizvoda: kako je istaknuto u projektu ASTRAL, procjena životnog ciklusa može osigurati sirovine za proizvodnju hrane, hrane za životinje, kozmetike, lijekova, bioplastike i drugih vrijednih proizvoda.

Izazovi niskotrofičke akvakulture (LTA) su sljedeći:

1. Tržišna potražnja i prihvaćenost među potrošačima: potražnja potrošača za proizvodima povezanim s putnim aranžmanima (npr. morske alge) može biti niža nego za druge vrste u određenim regijama1. U tijeku su napori, primjerice u okviru kampanje EU-a za akvakulturu i inicijative EU-a za alge, kako bi se povećala informiranost i prihvaćanje tih proizvoda.
2. Regulatorni okviri: regulatorni okviri kojima se uređuju dugoročni putovi mogu biti manje razvijeni od onih za tradicionalnu akvakulturu, što bi moglo stvoriti nesigurnost za ulagače i subjekte (vidjeti često postavljana pitanja o IMTA-u).
3. Ovisnost o okolišnim uvjetima: Procjena životnog vijeka, posebno u otvorenoj vodi, može biti osjetljiva na promjene okolišnih uvjeta kao što su temperatura, salinitet i dostupnost hranjivih tvari. Ekstremni vremenski uvjeti također mogu predstavljati rizik.

Važno je napomenuti da se koristi i izazovi povezani s dugoročnim prijevozom mogu razlikovati ovisno o vrsti koja se uzgaja, lokaciji uzgajališta, sustavu proizvodnje i posebnim praksama upravljanja koje se primjenjuju.

Povezani prijevoz i proizvodnja višetrofičnih vrsta (npr. proizvodnja zvijeri) mogu se kombinirati kako bi se potencijalno ostvarile pozitivne koristi za okoliš, kao što su apsorpcija hranjivih tvari i sekvestracija ugljika. Integrirana multitrofička akvakultura (IMTA) jedno je od načela na kojima se temelji integrirana multitrofička akvakultura (IMTA).

U „Strateškim smjernicama za održiviji i konkurentniji sektor akvakulture za razdoblje od 2021. do 2030.” naglašava se važnost diversifikacije prema vrstama s nižim trofičkim razinama.

Inicijativom EU-a za alge nastoji se poduprijeti sektor algi u EU-u, uključujući akvakulturu morskih algi poboljšanjem upravljanja, razvojem mehanizama za potporu poslovanju, podizanjem svijesti o algama i njihovom prihvaćenošću u EU-u te poboljšanjem znanja, istraživanja i podataka o algama te poticanjem inovacija.

Savjetodavni odbor za akvakulturu (AAC) objavio je u listopadu 2024. preporuku o toj vrsti akvakulture, koja je dostupna ovdje: https://aac-europe.org/en/publication/aac-recommendation-on-promoting-l…

Europska unija (EU) financirala je nekoliko istraživačkih projekata povezanih s dugoročnim sporazumima u cilju promicanja održivosti i konkurentnosti akvakulture u regiji. Na primjer, valja istaknuti AquaVitae (https://aquavitaeproject.eu/ ), ASTRAL (https://www.astral-project.eu/) i ULTFARMS (u daljnjem tekstu: ULTFARMS) jer doprinose i unapređenju dugoročnih sporazuma i održivih praksi akvakulture.

ULTFARMS je pionirski projekt „Misija za oceane u okviru programa Obzor Europa” s vizijom revolucioniranja sustava za dugotrajni prijevoz. Njegova je misija optimizirati proizvodnju dugoročnih ugovora u zahtjevnim odobalnim uvjetima i okruženjima niske slanosti. Integriranjem inovativnih inženjerskih, tehničkih, ekoloških i bioloških procesa ULTFARMS nastoji uspostaviti profitabilan, održiv i ekološki prihvatljiv lanac proizvodnje vrsta niske trofičke razine (morske alge i mekušci) u odobalnim vjetroelektranama koje se nalaze u Sjevernome moru i Baltičkom moru.

Pristup EU-a primjeni antimikrobnih sredstava kod životinja prvenstveno je uređen strogim regulatornim mjerama sadržanima u Uredbi (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o veterinarsko-medicinskim proizvodima i Uredbi (EU) 2019/4 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. kad je riječ o primjeni veterinarsko-medicinskih proizvoda posebno putem hrane za životinje s dodanim lijekovima. Regulatornim okvirom EU-a zabranjuje se uporaba antibiotika za poticanje rasta ili povećanje prinosa. Uporaba svih antimikrobika podliježe veterinarskom receptu nakon kliničkog pregleda ili bilo koje druge odgovarajuće procjene koju provodi veterinar. Određeni antimikrobici ne mogu se primjenjivati na životinjama jer su rezervirani za liječenje određenih infekcija kod ljudi. Preventivna uporaba antibiotika dopuštena je samo pojedinačnoj životinji, u iznimnim slučajevima i pod jasno definiranim okolnostima. Osim toga, na razini EU-a uspostavlja se farmakovigilancijski sustav koji uključuje suradnju između država članica, Komisije, Europske agencije za lijekove i nositelja odobrenja za stavljanje u promet radi obavljanja zadaća povezanih s neškodljivošću i djelotvornošću odobrenih veterinarskih proizvoda.

Prodaja antimikrobnih veterinarskih lijekova u EU-u za životinje koje se koriste za proizvodnju hrane, uključujući akvatične životinje koje se koriste za proizvodnju hrane, pratila se na dobrovoljnoj osnovi do 2022. Od 2023. prodaja se prati u okviru novog, pravno obvezujućeg sustava. Ti se podaci upotrebljavaju za praćenje napretka prema željenom cilju smanjenja ukupne prodaje antimikrobnih sredstava u EU-u za 50 % za životinje iz uzgoja i akvakulturu do 2030. u odnosu na 2018. (https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:ea0f9f73-9ab2-11ea-9…). Od 2026. države članice trebaju prikupljati podatke o primjeni antimikrobnih sredstava kod riba po kategoriji (atlantski losos, kalifornijska pastrva, rumenca okana, lubin, šaran). Ti podaci o upotrebi antimikrobnih sredstava trebali bi postaviti osnovu za definiranje ciljanih mjera protiv antimikrobne rezistencije.

U „Strateškim smjernicama za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030.” naglašava se potreba za smanjenjem ovisnosti o antibioticima poboljšanim uzgojnim praksama. Te su prakse, usmjerene na promicanje dobrobiti životinja i prevenciju bolesti, ključne za ublažavanje rizika povezanih s uporabom antibiotika i uklanjanjem zlouporabe antibiotika, uz istodobno usklađivanje s ciljevima zaštite okoliša i javnog zdravlja.

U srpnju 2022. Komisija i države članice utvrdile su antimikrobnu otpornost kao jednu od triju najvećih prioritetnih prijetnji zdravlju. Objavljeno je sveobuhvatno izvješće o nacionalnim akcijskim planovima država članica za borbu protiv antimikrobne otpornosti u okviru pristupa „Jedno zdravlje” (https://health.ec.europa.eu/publications/overview-report-member-states-…) (pitanje „Jedno zdravlje”, što znači da obuhvaća zdravlje ljudi, zdravlje životinja, zdravlje bilja i okoliš te je višedimenzionalna prekogranična prijetnja zdravlju koju jedan sektor ili pojedinačne zemlje ne mogu samostalno riješiti).

Europska komisija donijela je 26. travnja 2023. Prijedlog preporuke Vijeća o jačanju djelovanja EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti u okviru pristupa „Jedno zdravlje”, u kojem se države članice potiču da poduzmu mjere za poboljšanje zdravlja i dobrobiti životinja koje se koriste za proizvodnju hrane, kao što je riba iz uzgoja, kako bi se smanjila pojava i širenje zaraznih bolesti u uzgoju, a zatim i smanjila potreba za upotrebom antimikrobnih sredstava. Vijeće je 13. lipnja 2023. donijelo Preporuku o jačanju djelovanja EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti pristupom „Jedno zdravlje” (https://health.ec.europa.eu/publications/council-recommendation-steppin…). Cilj je preporuka potaknuti razboritu uporabu antimikrobnih sredstava utvrđivanjem konkretnih ciljeva u pogledu antimikrobne otpornosti i potrošnje antimikrobnih sredstava u ljudskom zdravlju. Također potiču države članice da poduzmu mjere za poboljšanje zdravlja i dobrobiti životinja koje se koriste za proizvodnju hrane, kao što je riba iz uzgoja, kako bi se smanjila pojava i širenje zaraznih bolesti u poljoprivredi, a zatim i potreba za uporabom antimikrobnih sredstava.

Kako je navedeno u odjeljcima 8. i 9. Preporuke o jačanju mjera EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti pristupom „Jedno zdravlje”, neke su strategije za smanjenje ovisnosti o antibioticima u akvakulturi sljedeće: i. donošenje mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti; donošenje biosigurnosnih mjera za ribogojilišta, što je obveza subjekata u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja (Zakon o zdravlju životinja); poticanje tehnika uzgoja u akvakulturi za razvoj sojeva otpornih na bolesti; iv. promicanje primjene cijepljenja i alternativa za sprečavanje određenih bolesti (cjepiva nude ciljani imunitet na određene patogene; međutim, uključuju izazove kao što su ograničenja specifična za određenu vrstu.); v. promicanje razvoja i upotrebe inovativnih dodataka hrani za životinje, uključujući dodatke hrani za životinje, kako bi se poboljšalo fiziološko stanje životinja kao što je hrana za životinje na bazi kukaca (ta hrana za životinje bogata je bjelančevinama, hitinom i bioaktivnim spojevima (npr. laurinska kiselina) koji mogu povećati raznolikost crijevne mikrobiote, poboljšati otpornost na bolesti i smanjiti ovisnost o ribljem brašnom), probiotike (probiotici, kao što su bacillus i lactobacillus, pojačavaju otpornost, rast i toleranciju na stres uz istodobno suzbijanje patogena), prebiotike (prebiotici, npr. fruktooligosaharidi (FOS) i mannanoligosaharidi (MOS) selektivno stimuliraju korisne crijevne bakterije, poboljšava apsorpciju hranjivih tvari i imunosni odgovor) i simbiotike (koji kombiniraju probiotike i prebiotike, sinergijski povećavaju otpornost na bolesti, gumorfologiju crijeva i ravnotežu mikrobioma); osiguravanje kontinuiranog osposobljavanja cjelokupnog osoblja ribogojilišta o sprečavanju i kontroli infekcija te biološkoj sigurnosti (također u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2016/429); osiguravanje pravilnog upravljanja muljem radi sprečavanja bolesti i drugih patogena.

Te alternativne strategije u skladu su sa smjernicama FAO-a/WHO-a i promiču prakse akvakulture prihvatljive za okoliš kojima se poboljšava zdravlje riba, smanjuje otpad i smanjuje ekološka šteta.

Kako bi ojačale regulatorni okvir EU-a, države članice provode višegodišnje nacionalne strateške planove za akvakulturu u kojima se integriraju ciljevi smanjenja antimikrobne otpornosti, koji se često podupiru sredstvima iz Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA). Ti su planovi osmišljeni kako bi se poboljšala biosigurnost, promicali programi cijepljenja i potaknula ulaganja u alternativne terapije.

EU osigurava i financijska sredstva za projekte povezane s AMR-om u sektoru akvakulture (Obzor Europa i EFPRA). Na primjer, Cure4Aqua, s naglaskom na razvoju alternativa antibioticima na biološkoj osnovi, i NeoGiANT, kojim se poljoprivredni nusproizvodi vrednuju u prirodne antimikrobne formulacije.