Pristup EU-a primjeni antimikrobnih sredstava kod životinja prvenstveno je uređen strogim regulatornim mjerama sadržanima u Uredbi (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o veterinarsko-medicinskim proizvodima i Uredbi (EU) 2019/4 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. kad je riječ o primjeni veterinarsko-medicinskih proizvoda posebno putem hrane za životinje s dodanim lijekovima. Regulatornim okvirom EU-a zabranjuje se uporaba antibiotika za poticanje rasta ili povećanje prinosa. Uporaba svih antimikrobika podliježe veterinarskom receptu nakon kliničkog pregleda ili bilo koje druge odgovarajuće procjene koju provodi veterinar. Određeni antimikrobici ne mogu se primjenjivati na životinjama jer su rezervirani za liječenje određenih infekcija kod ljudi. Preventivna uporaba antibiotika dopuštena je samo pojedinačnoj životinji, u iznimnim slučajevima i pod jasno definiranim okolnostima. Osim toga, na razini EU-a uspostavlja se farmakovigilancijski sustav koji uključuje suradnju između država članica, Komisije, Europske agencije za lijekove i nositelja odobrenja za stavljanje u promet radi obavljanja zadaća povezanih s neškodljivošću i djelotvornošću odobrenih veterinarskih proizvoda.
Prodaja antimikrobnih veterinarskih lijekova u EU-u za životinje koje se koriste za proizvodnju hrane, uključujući akvatične životinje koje se koriste za proizvodnju hrane, pratila se na dobrovoljnoj osnovi do 2022. Od 2023. prodaja se prati u okviru novog, pravno obvezujućeg sustava. Ti se podaci upotrebljavaju za praćenje napretka prema željenom cilju smanjenja ukupne prodaje antimikrobnih sredstava u EU-u za 50 % za životinje iz uzgoja i akvakulturu do 2030. u odnosu na 2018. (https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:ea0f9f73-9ab2-11ea-9…). Od 2026. države članice trebaju prikupljati podatke o primjeni antimikrobnih sredstava kod riba po kategoriji (atlantski losos, kalifornijska pastrva, rumenca okana, lubin, šaran). Ti podaci o upotrebi antimikrobnih sredstava trebali bi postaviti osnovu za definiranje ciljanih mjera protiv antimikrobne rezistencije.
U „Strateškim smjernicama za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030.” naglašava se potreba za smanjenjem ovisnosti o antibioticima poboljšanim uzgojnim praksama. Te su prakse, usmjerene na promicanje dobrobiti životinja i prevenciju bolesti, ključne za ublažavanje rizika povezanih s uporabom antibiotika i uklanjanjem zlouporabe antibiotika, uz istodobno usklađivanje s ciljevima zaštite okoliša i javnog zdravlja.
U srpnju 2022. Komisija i države članice utvrdile su antimikrobnu otpornost kao jednu od triju najvećih prioritetnih prijetnji zdravlju. Objavljeno je sveobuhvatno izvješće o nacionalnim akcijskim planovima država članica za borbu protiv antimikrobne otpornosti u okviru pristupa „Jedno zdravlje” (https://health.ec.europa.eu/publications/overview-report-member-states-…) (pitanje „Jedno zdravlje”, što znači da obuhvaća zdravlje ljudi, zdravlje životinja, zdravlje bilja i okoliš te je višedimenzionalna prekogranična prijetnja zdravlju koju jedan sektor ili pojedinačne zemlje ne mogu samostalno riješiti).
Europska komisija donijela je 26. travnja 2023. Prijedlog preporuke Vijeća o jačanju djelovanja EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti u okviru pristupa „Jedno zdravlje”, u kojem se države članice potiču da poduzmu mjere za poboljšanje zdravlja i dobrobiti životinja koje se koriste za proizvodnju hrane, kao što je riba iz uzgoja, kako bi se smanjila pojava i širenje zaraznih bolesti u uzgoju, a zatim i smanjila potreba za upotrebom antimikrobnih sredstava. Vijeće je 13. lipnja 2023. donijelo Preporuku o jačanju djelovanja EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti pristupom „Jedno zdravlje” (https://health.ec.europa.eu/publications/council-recommendation-steppin…). Cilj je preporuka potaknuti razboritu uporabu antimikrobnih sredstava utvrđivanjem konkretnih ciljeva u pogledu antimikrobne otpornosti i potrošnje antimikrobnih sredstava u ljudskom zdravlju. Također potiču države članice da poduzmu mjere za poboljšanje zdravlja i dobrobiti životinja koje se koriste za proizvodnju hrane, kao što je riba iz uzgoja, kako bi se smanjila pojava i širenje zaraznih bolesti u poljoprivredi, a zatim i potreba za uporabom antimikrobnih sredstava.
Kako je navedeno u odjeljcima 8. i 9. Preporuke o jačanju mjera EU-a za borbu protiv antimikrobne otpornosti pristupom „Jedno zdravlje”, neke su strategije za smanjenje ovisnosti o antibioticima u akvakulturi sljedeće: i. donošenje mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti; donošenje biosigurnosnih mjera za ribogojilišta, što je obveza subjekata u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja (Zakon o zdravlju životinja); poticanje tehnika uzgoja u akvakulturi za razvoj sojeva otpornih na bolesti; iv. promicanje primjene cijepljenja i alternativa za sprečavanje određenih bolesti (cjepiva nude ciljani imunitet na određene patogene; međutim, uključuju izazove kao što su ograničenja specifična za određenu vrstu.); v. promicanje razvoja i upotrebe inovativnih dodataka hrani za životinje, uključujući dodatke hrani za životinje, kako bi se poboljšalo fiziološko stanje životinja kao što je hrana za životinje na bazi kukaca (ta hrana za životinje bogata je bjelančevinama, hitinom i bioaktivnim spojevima (npr. laurinska kiselina) koji mogu povećati raznolikost crijevne mikrobiote, poboljšati otpornost na bolesti i smanjiti ovisnost o ribljem brašnom), probiotike (probiotici, kao što su bacillus i lactobacillus, pojačavaju otpornost, rast i toleranciju na stres uz istodobno suzbijanje patogena), prebiotike (prebiotici, npr. fruktooligosaharidi (FOS) i mannanoligosaharidi (MOS) selektivno stimuliraju korisne crijevne bakterije, poboljšava apsorpciju hranjivih tvari i imunosni odgovor) i simbiotike (koji kombiniraju probiotike i prebiotike, sinergijski povećavaju otpornost na bolesti, gumorfologiju crijeva i ravnotežu mikrobioma); osiguravanje kontinuiranog osposobljavanja cjelokupnog osoblja ribogojilišta o sprečavanju i kontroli infekcija te biološkoj sigurnosti (također u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2016/429); osiguravanje pravilnog upravljanja muljem radi sprečavanja bolesti i drugih patogena.
Te alternativne strategije u skladu su sa smjernicama FAO-a/WHO-a i promiču prakse akvakulture prihvatljive za okoliš kojima se poboljšava zdravlje riba, smanjuje otpad i smanjuje ekološka šteta.
Kako bi ojačale regulatorni okvir EU-a, države članice provode višegodišnje nacionalne strateške planove za akvakulturu u kojima se integriraju ciljevi smanjenja antimikrobne otpornosti, koji se često podupiru sredstvima iz Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA). Ti su planovi osmišljeni kako bi se poboljšala biosigurnost, promicali programi cijepljenja i potaknula ulaganja u alternativne terapije.
EU osigurava i financijska sredstva za projekte povezane s AMR-om u sektoru akvakulture (Obzor Europa i EFPRA). Na primjer, Cure4Aqua, s naglaskom na razvoju alternativa antibioticima na biološkoj osnovi, i NeoGiANT, kojim se poljoprivredni nusproizvodi vrednuju u prirodne antimikrobne formulacije.