Rast ribe u svjetskoj akvakulturi na otvorenome moru u kontekstu klimatskih promjena

Predviđa se da će se akvakulturna proizvodnja proširiti s operacija na kopnu na otvorene oceane jer raste potražnja za morskim prehrambenim proizvodima i povećava se konkurencija u pogledu sirovina za kopnenu akvakulturu, kao što su slatke vode i prikladno zemljište. Za razliku od proizvodnje na kopnu, akvakultura otvorenog mora ograničena je oceanografskim čimbenicima, kao što su trenutačne brzine i temperatura morske vode, koji su dinamični u vremenu i prostoru te se ne mogu lako kontrolirati. Stoga je potencijal odobalne akvakulture za povećanje proizvodnje morskih prehrambenih proizvoda povezan s fizičkim stanjem oceana. Koristimo novi prostorni model za procjenu potencijala akvakulture riba otvorenog mora na globalnoj razini s obzirom na fizička, biološka i tehnološka ograničenja. Potencijal rasta riba za tri uobičajene akvakulturne vrste koje predstavljaju različite termalne grudice – atlantski losos (Salmo salar), rumenca okana (Sparus aurata) i kobija (Rachycentron canadum) – uspoređuje se među vrstama i regijama te s klimatskim promjenama, na temelju rezultata globalnog klimatskog modela visoke rezolucije. Na globalnoj razini postoje brojna područja koja su fizički pogodna za rast ribe i moguće širenje industrije akvakulture u nastajanju. Učinci klimatskih promjena heterogeni su među vrstama i regijama, ali u područjima s postojećim akvakulturnim industrijama vjerojatno će doći do povećanja stopa rasta. U područjima u kojima klimatske promjene dovode do smanjenja stopa rasta, mjere prilagodbe, kao što je selektivni uzgoj, vjerojatno mogu nadoknaditi potencijalne gubitke u proizvodnji.