Stajališta više dionika o postupcima prostornog planiranja za marikulturu u Sredozemnom i Crnom moru

Akvakultura osigurava više od polovine ribe koja se upotrebljava za prehranu ljudi, što doprinosi sigurnosti opskrbe hranom i prehrani, gospodarskom rastu i poboljšanju životnih uvjeta. Akvakulturna proizvodnja u zemljama koje graniče sa Sredozemljem i Crnim morem postojano raste, iako ne homogeno, uglavnom na temelju morskih vrsta. Kako bi se potaknuo razvoj, potrebno je podupirati upravljanje kako bi se uspostavile aktivnosti u okviru koordiniranog postupka prostornog planiranja. Poznavanje postupaka prostornog planiranja akvakulture procjenjuje se putem savjetovanja s dionicima iz 21 zemlje s pomoću strukturiranog upitnika, internog preispitivanja i radionice kako bi se utvrdile glavne prepreke provedbi u regiji. Rezultati upućuju na različite razine znanja o regulatornim sustavima u ispitanim zemljama. Određivanje zona akvakulture široko je rasprostranjeno. Odabir lokacije dugotrajan je i neučinkovit proces, prepreka ulaganjima, pogoršan očitim nedostatkom jasne raspodjele ovlasti i odgovornosti. Upravljanje područjima najmanje je provedeno u postupku prostornog planiranja, s malo primjera integriranog pristupa. Loša društvena prihvaćenost akvakulture, slabo tehničko znanje i razumijevanje koncepata prostornog planiranja te nedostatak smislene komunikacije neki su od problema koje su istaknuli dionici. Iako je nedavni napredak očit, integracija akvakulture s drugim korisnicima morskog prostora i dalje je u tijeku te zahtijeva poseban regulatorni okvir, izgradnju kapaciteta, transparentnost, dobru komunikaciju i participativne procese. Primjena prostornog planiranja u skladu s ekosustavnim pristupom akvakulturi može doprinijeti poboljšanjima koja imaju potencijal za suzbijanje negativnih vanjskih učinaka neplaniranog ili nekoordiniranog razvoja.