Budući društveno-politički scenariji za vodene resurse u Europi: Operativni okvir za akvakulturne projekcije

Klimatske promjene u vodenom okolišu već su počele utjecati na komercijalno najvažnije vrste riba i školjkaša u europskom sektoru akvakulture. Osim promjena u kvaliteti i temperaturi vode koje mogu izravno utjecati na proizvodnju ribe promjenom zdravstvenog stanja, uspješnosti rasta i/ili prenamjenom hrane za životinje, sektor akvakulture suočava se i s nesigurnom budućnošću u pogledu troškova proizvodnje i povrata. Na primjer, dostupnost ključnih sastojaka za hranu za ribe (proteini, omega-3 masne kiseline) neće ovisiti samo o budućim klimatskim promjenama, već i o društvenim i političkim čimbenicima, čime će se utjecati na troškove hrane za životinje. Budući trošak energije, što je još jedan glavni rashod za ribogojilišta, ovisit će i o različitim čimbenicima. Naposljetku, mogućnosti stavljanja na tržište i subvencije imat će velik utjecaj na buduću profitabilnost akvakulture. Sud je na temelju okvira četiriju društveno-političkih scenarija razvijenih u okviru projekta EU-a u okviru programa Obzor 2020. o klimatskim promjenama i europskim vodnim resursima (CERES) definirao kako bi se ti ključni čimbenici za sektor akvakulture mogli promijeniti u budućnosti. Zatim primjenjujemo te scenarije kako bismo procijenili kako klimatske promjene te društveni i gospodarski trendovi utječu na profitabilnost europske akvakulture do sredine stoljeća (2050.). Sud je primijenio uspostavljen pristup ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima kako bismo usporedili sadašnje i buduće gospodarske rezultate „tipičnih poljoprivrednih gospodarstava” u odabranim europskim proizvodnim regijama u svakom od scenarija pod nazivom „Svjetska tržišta”, „nacionalna poduzeća”, „Globalna održivost” i „lokalno održavanje”. Ti su se scenariji djelomično temeljili na posebnom izvješću IPCC-a o okviru scenarija emisija i njihovim reprezentativnim načinima koncentracije te na široko korištenim zajedničkim socioekonomskim putovima. Ti su scenariji u suprotnosti s lokalnim i međunarodnim naglaskom na donošenju odluka, što je više u odnosu na manje ozbiljne promjene u okolišu i različite posljedice za proizvođače zbog budućih cijena robe, novčanih povrata i troškova. Profitabilnost tipičnih poljoprivrednih gospodarstava sredinom stoljeća bila je najosjetljivija na budući razvoj troškova hrane za životinje, kretanja cijena povrata i mogućnosti stavljanja na tržište, a ne na izravan učinak klimatskih promjena na okoliš. Ti rezultati mogu poslužiti kao temelj za planiranje prilagodbe u europskom sektoru akvakulture. Nadalje, primjenom dosljednih scenarija, uključujući društvenu i gospodarsku dimenziju, olakšava se regionalna i globalna usporedba savjeta o prilagodbi unutar sektora plavog rasta i među njima.