Poticanje prostorne učinkovitosti u morskom prostoru, na društveno održiv način: Iskustva stečena na temelju brze procjene višestruke upotrebe na Sredozemlju

U kontekstu sve većih tvrdnji o morskom prostoru i u ostvarivanju pomorske „prostorne učinkovitosti”, višenamjenska uporaba (MU) postaje nužna za stvaranje više ili manje kompatibilnih načina korištenja mora. U ovom se dokumentu u Grčkoj procjenjuje potencijal mekog MU-a koji uključuje mali ribolov (SSF), turizam i očuvanje prirode povezano sa zaštićenim morskim područjima (MPA), koji se često pojavljuju u sredozemnom morskom bazenu. Unatoč činjenici da koncept pomorske unije još nije uključen ni u zakone o prostornom planiranju morskog područja ni u strateške dokumente o politikama, uglavnom zbog dominacije kopnenih prostornih planova koji pogoduju isključivim pravima vrlo konkurentnih i ekspanzivnih pomorskih aktivnosti (npr. akvakultura), lokalne zajednice sve više provode navedenu MU kao društveno-gospodarski instrument (ribolovni turizam) koji se također može povremeno usmjeriti na očuvanje prirode. Nakon analize pokretača, dodane vrijednosti, prepreka i negativnih učinaka (Dabi) otkriven je niz izazova/ograničenja i prilika za primjenu MU-a koji je predmet studije, a grupiran je u društveno-gospodarske, okolišne, političko-regulatorne i tehnološke čimbenike koji mogu omogućiti ili ugroziti taj MU u grčkim morima. U dokumentu se zaključuje da postoji ogroman potencijal za razvoj navedenog MU-a u područjima koja ovise o ribarstvu, u skladu s dugogodišnjom tradicijom malog ribolova koja je unatoč njegovu smanjenju i dalje jedna od najvažnijih među onima koja se prakticiraju u obalnom području te u udaljenim i otočnim zajednicama, pri čemu se u osnovi definira njihov poseban društveni i kulturni identitet. Osim toga, mali ribolov ima mali utjecaj na okoliš, a turisti i lokalne zajednice postupno postaju više usmjereni na očuvanje. Stoga je pomorska unija istaknuta kao alat za održivo korištenje morskog prostora kojim se podupire program plavog rasta i ponovno povezivanje prirodnog i kulturnog kapitala na moru, čime se redefinira i uloga ribara koji pod pravičnim uvjetima mogu postati borci morske bioraznolikosti i ključni akteri za održivo upravljanje ribljim stokovima i ekosustavima u zaštićenim područjima.