Praćenje smrtnosti i gubitaka u industrijskom uzgoju lososa u stvarnom vremenu

Smrtnost je velik izazov u uzgoju lososa u otvorenim morskim kavezima. Proizvodnja se odvija u velikim kavezima s do 200,000 ribe i ne omogućuje nikakvu drugu obradu pojedinačne ribe osim eutanazije usmrćene ribe. Poboljšanja se moraju provoditi kako bi se spriječili budući problemi. Opisani projekt pokrenut je s ciljem razvoja standardiziranog sustava za klasifikaciju smrtnosti i gubitaka u akvakulturi. Međunarodna klasifikacija bolesti (ICD) Svjetske zdravstvene organizacije poslužila je kao ogledni alat s prilagodbom u sustav uzgoja životinja. Sustav se temelji na uzročno-posljedičnoj vezi s temeljnim uzrokom smrti kao glavnom varijablom za praćenje. U sustavu se ribogojstvo opisuje kao primarni korisnik, uz dodatne mogućnosti za industriju opskrbe, nadležna tijela i istraživanje za upotrebu anonimiziranih podataka. Klasifikacijski sustav organiziran je s alfanumeričkim kodom u hijerarhijskoj strukturi s tri razine: šest glavnih kategorija, uzročno-posljedične potkategorije na razini 2 i u načelu neograničeni temeljni uzroci na trećoj razini. Hijerarhija omogućuje registraciju i povlačenje podataka na svakoj od tri različite razine. Predloženi kodeks osmišljen je kako bi se omogućila i klasifikacija drugih gubitaka osim smrtnosti, čime bi se mogao pratiti učinak temeljnog uzroka za sva područja gubitka, uključujući smanjenje kvalitete, smanjen rast, smanjenje prenamjene hrane za životinje itd. Kod koji obuhvaća sva područja gubitaka omogućit će uzgajivačima ribe praćenje ukupnog učinka temeljnih uzroka, kako u biološkom tako i u monetarnom smislu. Sustavnim praćenjem omogućit će se usmjeravanje sredstava u smjeru gubitaka s najvećim učinkom i intervencija s najvećim povratom. Uvođenjem jedinstvenog koda dodatno će se moći standardizirati upisi u registar između područja gubitaka unutar trgovačkog društva, između poduzeća i regija, a potencijalno i među zemljama.