Agensi protiv morskih uši u norveškoj akvakulturi; nadzor, trendovi liječenja i moguće posljedice za sigurnost hrane

Morski uši velik su izazov za norvešku akvakulturu i suočavanje s infekcijom morskih uši, a primjenjuje se nekoliko fizikalnih, bioloških i kemijskih tretmana. U ovoj su studiji predstavljeni podaci o upotrebi antimorskih usana za norvešku ribu iz uzgoja od 1992. do 2017. i rezultati nadzora ostataka takvih agensa u uzorcima prikupljenima od 2002. do 2017. U razdoblju 2002. – 2007. uporaba antimorskih usana uključivala je emamektin, cipermetrin i deltametrin. Azametifos i flubenzuron uvedeni su 2008. odnosno 2009. U okviru kontinuiranog nadzora norveške ribe iz uzgoja u razdoblju od 2002. do 2017. pregledano je više od 3000 skupnih uzoraka ostataka antimorskih usana. Ostaci su otkriveni u 3 % uzoraka. Emamektin je otkriven u 5,0 % uzoraka analiziranih na emamektin, a cipermetrin u 2,1 % uzoraka analiziranih na cipermetrin. Nadalje, ostaci diflubenzurona i teflubenzurona otkriveni su u 1,2 odnosno 0,1 % uzoraka analiziranih za te spojeve. Nije otkriven nijedan drugi antimorski uši. Nijedno mjerenje nije bilo iznad odgovarajuće maksimalne razine ostataka (MRO) koju je odredio EU.