Akvakultura i obnova: Perspektive iz iskustava iz Sredozemnog mora

U ovom se dokumentu raspravlja o različitim mogućnostima i inovacijama povezanima s održivom akvakulturom na mediteranskom području, dok se preispituju i različite metode marikulture te uloga integrirane multitropske akvakulture (IMTA) u podupiranju iskorištavanja oceanskih resursa. IMTA i općenito marikultura, ako se pažljivo planiraju, mogu biti prikladni za obnovu i očuvanje okoliša. Akvakultura, posebno marikultura, sektor je koji se postupno povećava usporedno s povećanjem ljudskih potreba; međutim, nekoliko problema i dalje utječe na njezin razvoj, uglavnom u vezi s odabirom prikladnih lokacija, proizvodnjom krmiva i utjecajem na okolni okoliš. Provedba IMTA-e trenutačno zahtijeva odgovarajuća rješenja. Nažalost, neke kritike i dalje utječu na taj pristup, uglavnom u pogledu komercijalizacije novih proizvoda kao što su beskralježnjaci i morske alge, bez obzira na njihov ekološki prihvatljiv karakter. Kad je riječ o lokaciji prikladnog područja, planovi marikulture trenutačno se raseljavaju s obale na moru kako bi se smanjilo natjecanje za prostor s drugim ljudskim aktivnostima koje se obavljaju u obalnim vodama. Osim toga, u otvorenim vodama ne čini se da utovar otpada predstavlja problem, ali visokoenergetske vode povećavaju troškove održavanja. Izneseni su određeni prijedlozi za razvoj održive marikulture na mediteranskom području, gdje je IMTA u povojima i gdje oskudne hranjive tvari koje su svojstvene odobalnim vodama nisu prikladne za uzgoj ni beskralježnjaka ni makroalgi filtra. Iz perspektive povezivanja aktivnosti marikulture s ekologijom obnove, prakse predložene u ovom preispitivanju odnose se na provedbu IMTA-e na kopnu, stvaranje umjetno kontroliranih vrtova, kao i na uzgoj dagnji na moru u kombinaciji s umjetnim grebenima, uz pretpostavku o mogućnosti upotrebe umjetno eutrofiziranih područja.