Analiza podataka o učinkovitosti u proizvodnji u akvakulturi u EU-u

U ovom se dokumentu analizira operativna učinkovitost uzgoja ribe u državama članicama EU-a primjenom pristupa analize omotnice podataka u dvije faze. U prvoj se fazi za izračun rezultata učinkovitosti u morskim i slatkovodnim akvakulturnim podsektorima i podsektorima akvakulture školjkaša za različite države članice EU-a u razdoblju od 2014. do 2016. upotrebljava neusmjereni model mjerenja učinkovitosti (SBM) DEA-e (SBM) DEA. U drugoj fazi te se ocjene obrađuju standardnim, cenzuriranim i frakcijskim regresijskim modelima kako bi se ispitali učinci nekih vanjskih varijabli. Od 57 % do 74 % opažanja, ovisno o razmatranom podsektoru, bilo je učinkovito. Prosječna tehnička učinkovitost iznosila je 0,918 za slatkovodne ribe, 0,885 za morske ribe i 0,802 za školjkaše. Proširenje najboljih praksi na neučinkovite zemlje podrazumijevalo bi smanjenje troškova hrane za životinje (2,9 % – 4,3 %), troškove stočarstva (9,0 % – 11,8 %), troškove energije (2,4 % – 25,3 %), troškove popravka (3,7 % – 13,8 %) i druge operativne troškove (4,3 % – 13,8 %) te povećanje vrijednosti proizvodnje od ukupno 0,03 % za slatkovodne ribe, 2,13 % za morske ribe i 0,37 % za školjkaše. Kad je riječ o promjeni produktivnosti u razdoblju obuhvaćenom studijom, došlo je do nazadovanja produktivnosti u slučaju slatkovodnih riba, povećanja produktivnosti morskih riba i početnog povećanja produktivnosti između 2014. i 2015., nakon čega je u razdoblju od 2015. do 2016. uslijedilo blago smanjenje u slučaju školjkaša. Rezultati pokazuju i da je vjerojatnije da će zemlje specijalizirane za uzgoj slatkovodnih i morskih populacija biti na učinkovitoj granici te da se čini da na tehničku učinkovitost utječe veličina bruto domaćeg proizvoda zemlje i ulovni ribolov.