Komparativna kopnena hrana za životinje i korištenje zemljišta u svijetu koji prevladava u akvakulturi

Jedan je od velikih izazova s kojima se čovječanstvo suočava smanjenje pritisaka u pogledu proizvodnje hrane na okoliš uz prehranu sve većeg ljudskog stanovništva. Razmjer utjecaja proizvodnje hrane na okoliš, uglavnom zbog upotrebe zemljišta, potaknuo je procjenu koristi za okoliš i zdravlje koje donosi preusmjeravanje prehrane, obično s mesa na druge izvore, uključujući morske prehrambene proizvode. Međutim, ukupni globalni ulov divljih morskih prehrambenih proizvoda ostao je relativno nepromijenjen u posljednja dva desetljeća, što upućuje na to da će se povećana potražnja za morskim prehrambenim proizvodima uglavnom morati oslanjati na akvakulturu (tj. na vodeni uzgoj). Kultivirane vodene vrste sve više ovise o hrani za životinje iz poljoprivrednih izvora, što izaziva zabrinutost zbog daljnjeg uzgoja usjeva i upotrebe zemljišta za hranu za životinje. Međutim, relativni učinak i potencijal akvakulture i dalje su nejasni. Ovdje simuliramo kako različiti oblici akvakulture pridonose i uspoređuju se s hranom za životinje i upotrebom zemljišta za proizvodnju kopnenog mesa te kako bi se prostorni obrasci mogli promijeniti do sredine stoljeća ako se prehrana prijeđe na više uzgojenih morskih prehrambenih proizvoda i manje mesa. Na temelju podataka iz vodenih i kopnenih područja na razini zemlje pokazujemo da je za akvakulturu potrebno manje usjeva za hranu za životinje i zemljišta, čak i ako do 2050. više od trećine proizvodnje bjelančevina dolazi iz akvakulture. Međutim, koristi od hrane za životinje i odvajanja zemljišta prostorno su heterogene, potaknute različitim obrascima proizvodnje, trgovine i sastava hrane za životinje. Naposljetku, u našoj studiji ističu se budući potencijal i nesigurnosti u pogledu uključivanja akvakulture u portfelj rješenja za održivost oko jednog od najvećih antropogenih učinaka na planet.