Komparativne procjene ekološkog i društvenog životnog ciklusa splavi za akvakulturu na moru izrađene u betonu vrlo visoke učinkovitosti (UHPC)

Cilj je ovog dokumenta usporediti okolišne i socijalne učinke triju vrsta splavi za uzgoj dagnji u Španjolskoj. Te strukture, koje su tradicionalno izrađene od drva, imaju kratak životni vijek i zbog uvjeta uporabe zahtijevaju često održavanje kako bi bile potpuno operativne. Kapacitet za brzo raspoređivanje razvio je 2016. inovativno rješenje s vrlo visokim performansama (UHPC) na temelju pilot-projekata projekta ReSHEALience (H2020-GA760824), koji se financira sredstvima EU-a. Kako bi se kvantificirali učinci na okoliš i društvo koji proizlaze iz alternativnih rješenja za splav akvakulture, primijenjen je pristup utemeljen na životnom ciklusu. Metodologija procjene životnog ciklusa, u skladu s normama ISO 14040 i ISO 14044, upotrijebljena je za evaluaciju utjecaja na okoliš, dok je metodologija procjene društvenog životnog ciklusa (SLCA), u skladu sa Smjernicama za SLCA proizvoda i metodom procjene društvenog učinka koju su razvili Ciroth i Franze (2011.), upotrijebljena za procjenu socijalnih učinaka: za alternativna rješenja utvrđena je ista funkcionalna jedinica i iste faze životnog ciklusa koje treba uključiti u studiju. Na temelju rezultata LCA-a, koji su izvedeni iz granice sustava opisane u odjeljku „Znak i područje primjene” za strukture akvakulture dagnji, najveći utjecaji na okoliš u analizi „od kolijevke do žive” stvaraju se tradicionalnim rasom, pri čemu se održavanje temelji na periodičnoj primjeni boja; najniži utjecaj na okoliš stvara tradicionalni Raft s održavanjem na temelju postupne zamjene oštećenih trupaca, dok inovativan Raft ima srednje ponašanje u smislu stvaranja utjecaja na okoliš. Na temelju rezultata S-LCA-a može se tvrditi da oba rješenja proizvode velike učinke; međutim, inovativno rješenje ima blagi manji učinak od tradicionalnih rješenja, koja bi se mogla smanjiti ako se poduzmu određene mjere opreza u društvenoj politici. Utvrđuju se društvene žarišne točke kako bi se doprinijelo smanjenju ukupnih socijalnih učinaka. Zaključno, može se reći da su, s ekološkog i socijalnog stajališta, tradicionalna rješenja za splav u akvakulturi „najdjelotvornija”, osobito kada se održavanje temelji na primjeni boje. Upotreba inovativnih betona omogućuje izgradnju splavi za dulji životni vijek s minimalnim potrebama za održavanjem (ili bez njih). Nadalje, ponašanje novih poduzeća više je usmjereno na socijalne aspekte povezane s njihovim djelatnostima i ima prostora za poboljšanje u usporedbi s tradicionalnim poduzećima.