„Odobalna” akvakultura lososa i utvrđivanje potreba za propisima o okolišu

„Odobalna” akvakultura dobila je sve veću pozornost kao potencijalni put širenja proizvodnje komercijalno važnih vrsta riba kao što je atlantski losos (S. salar). Međutim, pojam „odobalni” i različiti „odobalni” okoliši nisu dovoljno jasni u usporedbi s tradicionalnijim obalnim ili priobalnim lokacijama. Ta je nesigurnost pitanje učinkovitog upravljanja i regulacije te usko grlo za razvoj koje se mora riješiti. U studiji slučaja primijenjen je pristup mješovite metode kako bi se ocijenilo što se podrazumijeva pod „odobalnom” proizvodnjom i utvrdilo jesu li postojeći pristupi prikladni za izdavanje dozvola i reguliranje „odobalne” akvakulture lososa u Škotskoj. Prvo, za procjenu akademskih studija upotrijebljen je sustavni pregled literature, a zatim je upotrijebljen internetski upitnik kako bi se prikupila stajališta dionika akvakulture lososa iz Škotske i drugih zemalja. Rezultati pokazuju da postoji nedosljednost u smislu pojma „odobalna” akvakultura, zbog čega je teško utvrditi globalnu definiciju. Literatura, koja nije bila ograničena na proizvodnju lososa, uglavnom je bila usmjerena na udaljenost od obale, ali dionici u akvakulturi lososa imali su vrlo različita stajališta, iako je mala većina smatrala da je izloženost valovima bila ključna značajka. Dionici su naveli da bi „odobalna” akvakultura lososa mogla imati brojne koristi, ali su predložili i da postojeći propisi nisu prikladni za proizvodnju lososa na moru i da bi se mogli poboljšati. Rezultati studije upućuju na to da se regulatorna tijela i dionici moraju dogovoriti o dosljednoj terminologiji koja je karakteristična za proizvodno okruženje. Ovisno o lokalnim ili regionalnim složenostima može biti potrebno nekoliko klasifikacija koje odražavaju ključne značajke. Osim toga, možda će biti potrebni i novi ili prilagođeni pristupi licenciranju, reguliranju i prikladnosti područja akvakulture kako bi se uzele u obzir fizičke i ekološke razlike od tradicionalnijih lokacija uzgoja. Naposljetku, propisi o okolišu bit će svrsishodni samo ako se temelje na dokazima i ako su relevantni za okolišne uvjete, okolni ekosustav i vrste koje se proizvode. Naravno, čini se da je najveće ograničenje „odobalnih” propisa o akvakulturi razumijevanje onoga što je „odobalno” i znači, a dok se to ne riješi, i dalje će postojati nesigurnost i zbunjenost koje ometaju razvoj sektora.