BFT je inovativan pristup akvakulturi kojim se povećavaju održivost i učinkovitost proizvodnje poticanjem mikrobne zajednice u vodi bogatoj hranjivim tvarima. Ta zajednica, poznata kao „biofloc”, sastoji se od korisnih mikroorganizama koji nepotrošenu hranu za životinje pretvaraju u hranjivu biomasu i služe kao dodatni izvor hrane za uzgojene ribe i kozice. BFT znatno poboljšava kvalitetu vode stabiliziranjem štetnih dušikovih spojeva, pridonoseći općem zdravlju i smanjujući stres u vodenim organizmima. Taj prirodni postupak filtriranja svodi na najmanju moguću mjeru izbijanje bolesti. Nadalje, tom se tehnologijom poboljšavaju stope rasta i preživljavanje, što dovodi do povećanja prinosa i profitabilnosti za poljoprivrednike.
I dalje postoje znatni problemi u pogledu prilagodljivosti te tehnologije, kao što su:
Tehničko upravljanje zahtijeva precizno razumijevanje mikrobne ekologije i stalno praćenje parametara kvalitete vode kao što su pH, otopljeni kisik i razine hranjivih tvari.
Još jedan značajan izazov je rizik od razvoja patogena zbog nepravilnog upravljanja sustavom, što može dovesti do neravnoteža u mikrobnoj zajednici i izbijanja bolesti.
Osim toga, početni troškovi ugradnje povezani s uspostavom sustava biofloka mogu biti znatni, što bi moglo odvratiti male poljoprivrednike.
Unatoč svojim prednostima, plavoperajna tuna provodi se na komercijalnoj razini na samo nekoliko lokacija u Europi, kao što je uzgoj bijele kozice (Litopenaeus vannamei) u sustavima plavoperajne tune u Kastilji i Leónu u Španjolskoj. Kad je riječ o istraživanju, europski znanstvenici iz različitih zemalja, uključujući Belgiju (Sveučilište u Gentu), uspješno su uspostavili uzgoj plavoperajne tune u tilapijskim ribnjacima u Izraelu.
Nedavni napredak u sustavima plavoperajne tune bio je usmjeren na optimizaciju dinamike mikrobne zajednice kako bi se poboljšale stope konverzije hrane za životinje i uspješnost rasta. Inovacije u sustavima aeracije, praćenje parametara kvalitete vode u stvarnom vremenu i korištenje različitih izvora ugljika (kao što su melasa ili škrob) znatno su poboljšali otpornost i produktivnost sustava biofloka. Nadalje, istraživanja o zdravstvenim koristima biofloka kao dodatka hrani za životinje pokazala su poboljšane imunološke reakcije kod uzgojenih vrsta, što je dovelo do boljih stopa rasta i preživljavanja.
Napori za standardizaciju praksi i razvoj najboljih smjernica za upravljanje ključni su za maksimalno povećanje koristi od biofloške tehnologije u akvakulturi. Ta praksa pogodna za okoliš nudi vrijedne primjene kao što je hrana za akvatične životinje i potencijalna zamjena za tradicionalne riblje sastojke u prehrani rakova.