Dvadesetogodišnja retrospektivna revizija globalne akvakulture

O održivosti akvakulture intenzivno se raspravlja od 2000. kada je u prirodi objavljen pregled neto doprinosa akvakulture svjetskim zalihama ribe. U ovom se dokumentu analiziraju kretanja u globalnoj akvakulturi od 1997. do 2017., uključujući sve industrijske podsektore i naglašavajući integraciju akvakulture u globalni prehrambeni sustav. Kopnena akvakultura, posebno u Aziji, najviše je pridonijela globalnoj količini proizvodnje i sigurnosti opskrbe hranom. Znatan napredak ostvaren je i u pogledu učinkovitosti hrane za životinje u akvakulturi i ishrane ribe, čime se smanjio omjer ribe i ribe za sve vrste hranjene hranom, iako i dalje postoji ovisnost o morskim sastojcima, a povećala se ovisnost o kopnenim sastojcima. Kultura mekušaca i morskih algi sve se više prepoznaje zbog svojih usluga ekosustava; međutim, kvantifikacija, vrednovanje i razvoj tržišta tih usluga i dalje su rijetki. Potencijal mekušaca i morskih algi za potporu globalnoj sigurnosti opskrbe hranom nedovoljno je iskorišten. Upravljanje patogenima, parazitima i štetnim organizmima i dalje je izazov održivosti u cijeloj industriji, a učinci klimatskih promjena na akvakulturu i dalje su nesigurni i teško ih je potvrditi. Pritisak na industriju akvakulture da prihvati sveobuhvatne mjere održivosti tijekom tog 20-godišnjeg razdoblja u mnogim je slučajevima poboljšao upravljanje, tehnologiju, smještaj i upravljanje: Obujam globalne akvakulturne proizvodnje utrostručio se od 2000. s pozitivnim trendovima u ekološkoj učinkovitosti, no sektor se suočava sa sve većim izazovima kao što su upravljanje patogenima, onečišćenje, klimatske promjene i sve veća ovisnost o zemljišnim sustavima resursa.