FAQ

Da, to je izvedivo, ali i dalje postoje tehnički, inženjerski i troškovni izazovi. Budući razvoj odobalne ili izložene oceanske akvakulture ovisit će o tehnologiji koja se primjenjuje kako bi se prevladali ekstremni uvjeti oceanske klime, logistički problemi povezani s dovođenjem hrane za životinje i drugih sirovina na uzgajalište, razvoj odobalnih radnih platformi i daljinsko upravljanje platformama koje se temelje na internetu stvari radi komunikacije i upravljanja platformama s optimizacijskim sustavima koji se temelje na umjetnoj inteligenciji.

Integrirana multitropska akvakultura (IMTA) vrsta je akvakulture u kojoj se nekoliko vodenih vrsta različitih trofičkih razina (npr. riba, morske alge, školjkaši ili drugi beskralježnjaci) uzgaja u neposrednoj blizini u istom proizvodnom sustavu kako bi se poboljšala učinkovitost, smanjio otpad i pružile usluge ekosustava, kao što je bioremedijacija.

U „Strateškim smjernicama za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030.” promiče se IMTA, među ostalim vrstama akvakulture koje su najkorisnije za okoliš i klimu.

IMTA-om se mogu obuhvatiti mnoge različite vrste akvakulturnih sustava, kao što su kopneni akvakulturni sustavi (npr. ribnjaci) i sustavi za olovke s mrežama (npr. kombinacija uzgoja ribe sa sustavima za uzgoj školjkaša i morskih algi bez dna i na dnu). Međutim, cilj je uvijek povećati okolišnu održivost, gospodarsku stabilnost i društvenu prihvatljivost u okviru holističkih pristupa kružnog gospodarstva.

Sustavi IMTA poboljšavaju održivost akvakulture oponašanjem ciklusa prirodnih hranjivih tvari. U tim sustavima organska tvar koju ne upotrebljava jedna vrsta, kao što je riba, postaje resurs za druge, kao što su morske alge i mekušci, koji upotrebljavaju hranjive tvari za rast. Učinkovitost sustava ovisi o okolišnim čimbenicima, kao što su razine hranjivih tvari na tom području, dostupnost hrane i hidrodinamika.

U donošenju IMTA-e i dalje postoji nekoliko izazova. Na primjer, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, životinje akvakulture ne mogu se hraniti otpadom, što znači da se važećim pravnim okvirom poništavaju modeli u kojima se ribe kombiniraju s određenim vrstama filtra za hranidbu i detritivorima (niska trofička vrsta kao školjkaši i morski krastavci) koje recikliraju hranjive tvari iz nedenane riblje hrane i fecesa. Kako bi procijenio te izazove i pomogao u njihovu rješavanju, EU financira nekoliko projekata u okviru IMTA-e, kao što su Astral (https://www.astral-project.eu/ ) i AquaVitae (https://aquavitaeproject.eu/).

Akvakulturna proizvodnja u EU-u 2020. dosegnula je ukupno 1,2 milijuna tona, u vrijednosti od 3,9 milijardi EUR. U to su vrijeme glavne vrste akvakulture bile morske dagnje (19 % ukupne proizvodnje u EU-u), kalifornijska pastrva (17 %), dagnje (11 %), pacifičke kamenice (9 %), rumenca okana (8 %), mediteranske dagnje (7 %), lubin (7 %), šaran (7 %) i atlantska plavoperajna tuna (3 %). Tih devet vrsta čini 87 % ukupne akvakulturne proizvodnje u EU-u (STECF 22 – 17-EU).

Proizvodi akvakulture u EU-u proizvode se u skladu s visokim standardima kvalitete i održivosti jer postoji velik dio zakonodavstva EU-a kojim su obuhvaćena različita pitanja s kojima se proizvođači u akvakulturi moraju pridržavati (npr. zakonodavstvo o zdravlju životinja, dobrobiti životinja, sigurnosti hrane za životinje, sigurnosti hrane za životinje, veterinarskom liječenju, kvaliteti vode, zakonodavstvu o uvođenju neautohtonih ili lokalno neprisutnih vrsta itd.).

U tijeku su istraživanja o toj temi. Na primjer, u projektu „Diversify”, koji financira EU, utvrđeno je da su vrste najvažnije za povećanje produktivne diversifikacije europskog akvakulturnog meagre (Argyrosomus regius), velikog amberjacka (Seriola dumerilii), pikeperka (Sander lucioperca), atlantskog halibuta (Hippoglossus hippoglossus), grmlje (Polyprion americanus), trlje (Mugil cephalus). U drugim projektima koje financira EU razmatra se i potencijal za daljnju diversifikaciju vrsta, uključujući niskotrofičke vrste (vidjeti AquaVitae (https://aquavitaeproject.eu/)). Diversifikacija se mora provesti uzimajući u obzir tržišnu potražnju i međunarodnu trgovinu prehrambenim proizvodima akvakulture.

Alge imaju velik potencijal, ali proizvodnja u Europi i dalje je niska. Komisija je 2022. donijela Komunikaciju „Prema snažnom i održivom sektoru algi u EU-u”, takozvanu inicijativu EU-a za alge (https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/ip_22_6899), čiji je cilj oslobađanje potencijala algi u Europskoj uniji. U Komunikaciji se predlažu 23 mjere kako bi se industriji algi u EU-u omogućilo da preraste u snažan, održiv i regenerativan sektor koji može zadovoljiti sve veću potražnju na unutarnjem tržištu EU-a. Cilj je europske platforme dionika u području algi EU4Algae (https://maritime-forum.ec.europa.eu/en/frontpage/1727) ubrzati razvoj europske industrije algi i promicati alge za prehranu i druge namjene među potrošačima i poduzećima u EU-u.

Proizvodi akvakulture čine 27 % potrošnje prehrambenih proizvoda akvakulture (akvakultura i ribarstvo) u EU-u. Proizvodi akvakulture EU-a čine 26 % proizvoda proizvedenih u sektoru hrane akvatičnog podrijetla (ekstrativni ribolov i akvakultura). Postotak proizvoda akvakulture koji se konzumiraju u EU-u i potječu iz akvakulture EU-a iznosi 37,5 % (bilanca ponude, EUMOFA 2022., https://www.eumofa.eu/supply-balance).

Ukupna ekološka akvakulturna proizvodnja na razini EU-a u 2020. procjenjuje se na 74.032 tona, što čini 6,4 % ukupne akvakulturne proizvodnje u EU-u (Ekološka akvakultura u EU-u, (EUMOFA 2022., https://www.eumofa.eu/documents/20178/432372/Organic+aquaculture+in+the…).

U 27 država članica EU-a najvažnije su zemlje Španjolska, Francuska, Grčka, Italija i Poljska sa 70 % akvakulturne proizvodnje.

Zemlje koje najviše doprinose europskoj proizvodnji (EGP39) su Norveška (otprilike 46 % ukupne europske proizvodnje), nakon koje slijede Španjolska, Turska, Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Italija i Grčka. Tih sedam zemalja čini 90 % ukupne akvakulturne proizvodnje u Europi. (FAO 2022.).

U usporedbi s rastom akvakulture na svjetskoj razini, proizvodnja u EU-u gotovo je stagnirala.

Stopa rasta riblje akvakulture u EU-27 od 2000. iznimno je niska, a riblja akvakultura rasla je 1,1 % godišnje (prosječni godišnji rast), a mekušci 2,8 %. Ako se uključe Norveška i Turska, ukupni se iznos povećava na 4 %. Na globalnoj razini prosječni godišnji rast akvakulture ribe iznosi 4,3 %. (FAO, 2022., https://www.fao.org/fishery/en/topic/166235).

Precizna akvakultura tehnološki je sofisticirani pristup u sektoru akvakulture usmjeren na uključivanje naprednih alata i metodologija za jačanje autonomije praćenja biotičkih i abiotičkih varijabli u objektima, čime se potiče učinkovitije upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima. Cilj je povećati standarde dobrobiti životinja, ublažiti učinke na okoliš i povećati gospodarsku održivost objekata za akvakulturu. Cilj je precizne akvakulture osnažiti proizvođače da učinkovitije prate i dokumentiraju biološke procese svojstvene njihovim objektima, a karakterizira je integracija najsuvremenijih senzorskih tehnologija, metodologija statističke analize i sofisticiranih tehnologija umjetne inteligencije.