Može li bolja prehrana atlantskog lososa u slatkoj vodi povećati otpornost, preživljavanje i rast riba nakon prijenosa morske vode?

Gubitak ribe u fazi uzgoja atlantskog lososa u morskoj vodi (SW) visok je, a velik dio tog gubitka događa se u razdoblju neposredno nakon prebacivanja jugozapadnih voda. U trenutačnoj studiji pretpostavljamo da poboljšanja prehrane tijekom slatkovodne faze utječu na rast, preživljavanje i konzistentnost riba kasnije u fazi SW-a. Kako bi se to ispitalo, parr za lososa hranio se pet eksperimentalnih načina prehrane na temperaturi od 12 °C. Uz kontrolnu prehranu na komercijalnoj razini, ribama se hranila prehrana s promijenjenim sastavom FA-a s ciljem da bude više poput prirodne hrane lososa u FW-u, prehrana s povećanim koncentracijama odabranih mješavina AA/N (meionin, lizin, treonin i taurin), prehrana s povećanim koncentracijama metionina i određenih B-vitamina (folat, B12 i B6) te konačna prehrana koja objedinjuje sva ta moguća poboljšanja. U trenutku prijenosa jugozapadne vode, konzistentnost riba koje su hranjene različitim vrstama prehrane ispitana je izravnim prebacivanjem u SW na tri različite temperature (8, 12 i 16 °C, bez prethodne aklimatizacije), kao i prijenosom u otvorene olovke, dok se hranila uobičajenom komercijalnom prehranom. Rast i sastav ribe nisu se razlikovali među prehrambenim skupinama. Činilo se da sve prehrambene skupine dobro rukuju prebacivanjem na jugozapad, a iako je prebacivanje na jugozapad potaknula odgovor na stres kod ribe, to se nije znatno razlikovalo među prehrambenim skupinama. Riba premještena u SW na 8 °C imala je veću smrtnost, smanjen sloj sluznice i povećanu raširenost gubitka razmjera i rana, ali to se primjenjivalo na sve prehrambene skupine. Stoga se ne može preporučiti izravno prebacivanje u jugozapad pri nižoj temperaturi od ribe. Na dvjema najvišim temperaturama postojale su određene razlike među skupinama u težini katakata. Osim toga, nijedan od izmjerenih parametara povezanih sa zdravljem ili dobrobiti nije pokazao nikakvu razliku među prehrambenim skupinama, što upućuje na to da je kontrolna prehrana već bila dovoljna.