Proračun CO2 za uzgoj uzgojenih dagnji u vrlo produktivnom sustavu uzgoja sjeverozapadnih iberskih

Procjena ugljičnog otiska morske školjkaše zahtijeva točnu procjenu ispuštanja CO2 povezanog s kapitalnim dobrima i akvakulturnim operacijama, ali i s metaboličkim proračunom CO2 uzgojenih vrsta. Danas postoje razlike u postupcima koje treba uključiti u taj proračun, kako ih procijeniti i koji bi se razmjeri trebali primjenjivati, od pojedinaca do ekosustava. Okolišni uvjeti i metode kulture specifični za lokaciju također znatno utječu na procjene. Ovdje smo prikupili ekološke, biokemijske i metaboličke podatke iz objavljenih znanstvenih članaka, izvješća i postojećih baza podataka kako bismo predstavili proračun metaboličkog CO2 za akvakulturu dagnji u obalnim ulazima uzrasta u sjeverozapadnoj iberiji. Sud analizira doprinos proizvodnje mesa i ljuske dagnji zajednički i zasebno. Na pojedinačnoj se razini proračun CO2 u ljusci procjenjuje iz uklanjanja CO2 sintezom bjelančevina u matrici ljuske i ispuštanja CO2 tijekom kalcifikacije i disanja kako bi se poduprlo održavanje ljuske. Organski ugljik u mesu dagnji i CO2 koji se ispušta kao potpora održavanju mesa pridonose proračunu CO2 za meso. Pri procjeni metaboličkog ugljičnog otiska pojedinačnih dagnji uzimaju se u obzir samo procesi kalcifikacije i disanja jer se organski ugljik u mesu dagnji i ljusci vraća u atmosferu kao CO2 u relativno kratkom razdoblju. Iako je metabolički ugljični otisak povezan s dagnji konstantan i iznosi 365 kg CO2 po toni ljuske, varira od 92 do 578 kg CO2 po toni mesa dagnji. Ta velika varijabilnost ovisi o vremenu sjetve dagnji i veličini žetve zbog različitih sezonskih obrazaca rasta mesa i ljuske. Uključivanje CO2 koji je potencijalno imobiliziran u izmetu dagnji zakopanom u sedimentima dovelo bi do smanjenja procjena metaboličkog ugljičnog otiska za do 6 % u usporedbi s pojedinačnim procjenama.