Doprinos ribarstva i akvakulture globalnoj opskrbi bjelančevinama

Doprinos bjelančevina akvatičnih životinja globalnoj opskrbi bjelančevinama životinjskog podrijetla i relativna važnost akvakulture za hvatanje u ribolov u opskrbi tim bjelančevinama relevantni su za procjene i odluke povezane s budućnošću proizvodnje hrane akvatičnog podrijetla i njezinom sigurnošću. Meso kopnenih životinja, mlijeko i jaja proizvelo je 76,966 Kt sirovih bjelančevina u usporedbi s 13,950 Kt ili 15,3 % akvatičnih životinja 2018. Iako je akvakultura proizvela veću tonažu akvatičnih životinja, ulovni ribolov rezultirao je 7,135 Kt sirovih bjelančevina, dok je akvakultura dobila 6 815 Kt. Ribolovna proizvodnja u posljednja dva desetljeća nije se povećala, a akvakulturna proizvodnja mora se povećati kako bi se osigurala rastuća potražnja za proizvodima ribarstva za veće i bogatije stanovništvo. Sud je na temelju stanja potrošnje procijenio da bi se akvakulturna proizvodnja trebala povećati s 82,087 Kt 2018. na 129,000 Kt do 2050. kako bi se zadovoljila potražnja većeg stanovništva. Oko dvije trećine proizvodnje riba i rakova u akvakulturi temelji se na hrani za životinje, a hrana za te vrste uključuje riblje brašno i riblje ulje kao sastojke. Za hranu za životinje u akvakulturi potreban je velik dio globalne opskrbe ribljim brašnom i ribljim uljem. Procjenjuje se da se 71,0 % ribljeg brašna i 73,9 % ribljeg ulja proizvodi iz ulova, a ostatak potječe od otpada iz prerade akvatičnih životinja. Ne predviđa se povećanje ulova male pelagijske ribe iz oceana u budućnosti. Akvakultura bi trebala smanjiti upotrebu ribljeg brašna i ulja kako bi se smanjila ovisnost o maloj divljoj ribi, što je važno za cjelovitost morskih prehrambenih mreža i sigurnost opskrbe hranom siromašnih u mnogim obalnim područjima. Nestašica ribljeg brašna i ribljeg ulja za upotrebu u hrani za životinje u akvakulturi dovest će do ograničenja proizvodnje u budućnosti ako se ne ispune ciljevi smanjenja njihove upotrebe u hrani za životinje.