Procjena životnog ciklusa tijekom pakiranja lubina i omeđenog lubina veličine tržišta: potrebne prilagodbe neutralnosti emisija stakleničkih plinova

Svrha: Riba je osjetljiv i vrijedan izvor bjelančevina, a očekuje se da će akvakultura osigurati potrebnu količinu ribe po razumnim cijenama. Pakiranje je ključna faza za očuvanje higijene, kvalitete i svježine proizvoda akvakulture. Svrha te studije bila je utvrditi kritične točke za okoliš u uzgajanom lubinu i slabim uvjetima tijekom faze pakiranja te ispitati scenarije za smanjenje utjecaja na okoliš s ciljem neutralnosti emisija stakleničkih plinova.
Metode: Metoda procjene životnog ciklusa prvi je put primijenjena u trima postrojenjima za pakiranje lubina iz uzgoja i oskudice u zapadnoj Grčkoj kako bi se procijenio njihov utjecaj na okoliš, uzimajući u obzir količinu električne energije, ekspandirani polistiren te druge potrebne plastične i ambalažne materijale. Osim toga, osmišljeni su različiti scenariji koji uključuju kombinaciju izvora energije/alternativne izvore, recikliranje i ponovnu uporabu ambalažnih materijala te zamjenu standardnih polistirenskih kutija i drvenih paleta kako bi se predložila ekološki prihvatljiva poboljšanja u postupku pakiranja.
Rezultati i rasprava: Za konvencionalan rad postrojenja za pakiranje lubina i male količine potrebne su znatne količine energije i materijala za pakiranje. Zapravo, električna energija, kutije i palete dokumentirani su kao glavni čimbenici koji pridonose većini pokazatelja utjecaja na okoliš. Ambalaža lubina imala je nešto manji ukupni utjecaj na okoliš u usporedbi s neznatnim zbog svoje manje veličine tržišta. Scenariji smanjenja utjecaja rezultirali su različitim stupnjevima smanjenja opterećenja za okoliš za obje vrste; međutim, gotovo nulta stopa emisija stakleničkih plinova ostvarena je kad su se energija iz fotonaponskih ploča i recikliranje/ponovna uporaba ambalažnih materijala kombinirali s upotrebom kutija koje se ne temelje na fosilnim gorivima i paleta koje se mogu reciklirati. Takve lako primjenjive prilagodbe konvencionalnog rada postrojenja za pakiranje doprinijele bi ukupnoj okolišnoj održivosti i boljoj prihvaćenosti konačnog proizvoda za potrošače.
Zaključci: Ukratko, metoda procjene životnog ciklusa pokazala se vrijednim alatom za procjenu okolišne učinkovitosti sredozemne akvakulturne ambalaže. Osim toga, poslužila je za utvrđivanje ključnih čimbenika koji su izravno povezani s ciljem neutralnosti EU-a u pogledu emisija stakleničkih plinova. U skladu s tim, ekološki prihvatljivo donošenje odluka/strateško upravljanje u sektoru ambalaže za ribu iz uzgoja neizbježno će se oslanjati na alternativne izvore energije, recikliranje ambalažnih materijala i upotrebu kutija valovitog kartona ili sličnih nefosilnih materijala koji se mogu reciklirati.