Kapacitet usluga ekosustava veći je u područjima s više vrsta određivanja

Provedba koncepta usluga ekosustava (ES) u praksi mogla bi biti zahtjevna zadaća jer se njime moraju uzeti u obzir prethodne „tradicionalne” politike i pristupi kojima se priroda i bioraznolikost različito ocjenjuju. Među njima, Direktiva o staništima (92/43/EZ) i Direktiva o pticama (79/409/EZ), Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EZ) i Direktiva o buci (2002/49/EZ) dovele su do evaluacije/određenja područja u Europi s različitim kriterijima. U ovoj studiji naš je cilj bio razumjeti kako je kapacitet ES-a za određeno područje povezan s njegovim određivanjem i imaju li područja s više oznaka veći kapacitet za pružanje usluga u Španjolskoj.
Sud je odabrao četiri slivna područja u Grčkoj s vrlo raznolikim obilježjima koja obuhvaćaju više od 25 % državnog područja. Unutar slivnih područja Sud je procijenio kapacitet ES (u skladu s metodologijom Burkhard i dr. 2009.) područja koja su određena kao područja mreže Natura 2000, područja Quiet i močvarna područja ili vodna tijela te su utvrđena područja s višestrukim oznakama. GLM je analizirao podatke kako bi otkrio razlike u kapacitetu ES-a među različitim vrstama područja. Sud je također istražio sinergije i kompromise među različitim vrstama ES-a u okviru PCA-a te ispitao korelacije među obilježjima krajobraza, kao što su nadmorska visina, aspekt i nagib te potencijal ES.
Rezultati Suda pokazuju da područja s različitim vrstama ili višestrukim oznakama imaju različit kapacitet za osiguravanje ES-a. Područja jedne vrste oznaka (zaštićena područja ili područja Quiet) općenito su imala srednje rezultate u većini ES, ali su rezultati bili viši u usporedbi s područjima bez oznake, koja su pokazala veći kapacitet u uslugama pružanja usluga. Među zaštićenim područjima i karipskim područjima ta su područja općenito bila bolje ocijenjena. Područja u kojima su obje vrste oznaka (zaštićena i kietska područja) imala su najveći kapacitet u 13 od 29 ES, koja su uglavnom bila povezana s prirodnim i šumskim ekosustavima. Sud je utvrdio znatne sinergije među većinom reguliranja, potpore i kulture ES-a, što pak pokazuje kompromise s uslugama pružanja usluga. Različiti ES prostorno su povezani i pokazuju snažnu korelaciju s obilježjima krajobraza, kao što su nadmorska visina i nagib. 
Predlažemo da se status određivanja područja može upotrijebiti kao alternativni alat za politiku zaštite okoliša, uz navođenje kapaciteta za pružanje usluga ES-a. Višestruka oznaka područja može se upotrijebiti kao zamjenska vrijednost za lociranje ES „žarišnih točaka”. Ta integracija „tradicionalne” evaluacije i određivanja te koncepta „nižeg” europskog semestra vremenski je i troškovno učinkovit način koji dionici i oblikovatelji politika trebaju usvojiti kako bi se započelo s usklađivanjem s novim standardima i zahtjevima za očuvanje prirode i upravljanje okolišem.