Utječu li na kupovno ponašanje morskih prehrambenih proizvoda?

Pozitivna percepcija proizvoda akvakulture ključna je za poticanje proizvodnje primjenom održivijih i ekološki prihvatljivijih rješenja. Međutim, percepcija potrošača i odluke o kupnji koje iz toga proizlaze i dalje su slabo shvaćene. U većini europskih zemalja percepcija potrošača obično je prilično negativna, što je potkrijepljeno nedostatkom znanja i obmanjujućim informacijama iz medija. Smatra se da to najviše utječe na trenutačno nisku stopu potrošnje ribe iz uzgoja diljem Europe. Prethodna istraživanja upućuju na to da potrošači često nisu voljni promijeniti svoje ponašanje u pogledu kupnje morskih prehrambenih proizvoda unatoč čvrstom znanstvenom razumijevanju proizvoda akvakulture i načina njihove proizvodnje. Sud je u toj studiji istražio u kojoj mjeri konteksti specifični za pojedinu zemlju i stupanj znanstvenih spoznaja doprinose kupovnom ponašanju potrošača diljem Europe. U tu su svrhu provedena interaktivna istraživanja plakata i polustrukturirani razgovori na osam različitih događanja za prijenos znanja (KTE) u trima zemljama, koja su bila usmjerena na 383 sudionika. Primjenom još nedovoljno iskorištene metode, interaktivne ankete plakata, naglašena je potreba za primjenom novih pristupa za borbu protiv ponašanja potrošača.
Rezultati Suda pokazuju da povećana znanstvena saznanja sama po sebi ne dovode do promjena u ponašanju pri kupnji. Percepcija i kupovne navike vrlo su kontekstualne i razlikuju se od kulture do kulture. To upućuje na veliku međusobnu povezanost kulture morske prehrane specifične za pojedinu zemlju, koja se razlikuje od pojedinačne svijesti, znanstvenih spoznaja i društveno-kulturnih konteksta, što dovodi do donošenja pojedinačnih odluka o kupnji. Naši rezultati upućuju na to da se veći naglasak stavlja na održivost proizvoda, a naglasak na aktualnom prijelazu na pristup kružnog gospodarstva u sektoru akvakulture mogao bi biti obećavajući put za poticanje odluka o kupnji koje se više temelje na održivosti u sektoru morskih prehrambenih proizvoda. Naši nalazi također dovode u pitanje je li pokušaj obrazovanja javnosti o održivijim kriterijima nabave zaista ključan za poticanje održivijih obrazaca potrošnje ili djelujemo na temelju obmanjujućih pretpostavki koje dovode do pogrešnih pristupa. Zaključno, čini se da je nedostatak jasnih i lako dostupnih informacija glavna prepreka društvenoj prihvaćenosti održivih akvakulturnih proizvoda u Europi.